Utemeljen 1404. godine, na brežuljku iznad desne obale Kupe, jugoistočno od Karlovca nalazi se pavlinski samostan s crkvom Majke Božje Snježne. Tijekom povijesti kompleks je pretrpio višekratna pustošenja, te je u nekoliko navrata obnavljan i nadograđivan. Teško razaranje samostan i crkva s cjelokupnim inventarom doživjeli su i u Domovinskom ratu. Orgulje iz crkve, izrađene početkom 20. stoljeća u znamenitoj zagrebačkoj radionici Heferer, tada su demontirane i otpremljene iz Kamenskog, a nakon rata pronađene su u drvenim sanducima u Slunju. Hrvatski restauratorski zavod, kao nositelj programa cjelovite obnove crkve i samostana od 1995. godine, obnovu glazbala povjerio je i danas aktivnoj obiteljskoj radionici Heferer specijaliziranoj za izradu i restauriranje orgulja. Započeti 2008. godine, radovi obnove orgulja ove su godine privedeni kraju ponovnim postavljanjem instrumenta na pjevalište crkve.
Orgulje se u Kamenskom spominju još u 18. stoljeću, premda su morale postojati i ranije. Poznat je podatak da su te barokne orgulje bile popravljene između 1789. i 1793. kada je tadašnji župnik Nikola Starešinić u tu svrhu angažirao ljubljanskog majstora Josipa Alojza Kučeru. Još jedan popravak izveo je karlovački orguljaš Heilinger u prvoj polovici 19. stoljeća. Početkom 20. stoljeća orgulje su bile veoma trošne te je prilikom velike obnove crkve 1914. odlučeno da se zamijene novima. Izrada novih orgulja povjerena je znamenitoj zagrebačkoj radionici graditelja orgulja Heferer.
Umjetnička radionica Heferer osnovana je 1849. u Grazu, a od 1868. djeluje u Hrvatskoj pod nazivom Prva hrvatska gradiona orgulja, harmonija i glasovira, najprije u Karlovcu, a potom od 1870. u Zagrebu. Tijekom svojeg stoljetnog postojanja izradila je više od 260 orgulja te stotinjak klavira i harmonija, koji krase crkve diljem Hrvatske, Slovenije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Vojvodine. Zagrebačka radionica Heferer je od 1970. specijalizirana i za restauriranje orgulja. Kroz dugo razdoblje od 150 godina djelovanja radionica je pratila i primjenjivala sve graditeljske i umjetničke tekovine razvoja europskog orguljarstva, od sustava s mehaničkom svirnom trakturom, tonskim ili registarskim kancelama do pneumatskog ili električnog sustava.
Fotoalbum
Orgulje u kamenskoj crkvi sačinjene su od 8 registara, 1 manuala i pedala. Čine ih dekorativno oblikovano kućište oblikovano kao trodijelni ormar s postoljem ukrašenim ukladnim pločama, iznad kojega se uzdiže trodijelni prospekt u obliku slavoluka, s tri lučna otvora za svirale, od kojih je središnji širi i viši od bočnih. Otvori su razdijeljeni malim kaneliranim pilastrima dorskog reda unutar kojih su otvori s lučnim zaključcima, te ih s bočnih strana nadvisuje profilirano gređe. Središnja se zona uzdiže za visinu lučnog zaključka oko kojeg su po jedna kružna girlanda s raspletenom vrpcom, a iznad nje zaključak u obliku segmentnog zabata s motivom zubaca. Na zabatu se uzdiže bogat akantusov ornament u sredini kojeg je motiv lire, a dva manja akantusa krase i bočne krajeve središnjeg uzdignutog dijela, dok su na uglovima dvije dekorativne vaze. Stilsko oblikovanje kućišta nosi obilježja historicizma, s elementima neobaroka i neoklasicizma, a posebno je zanimljiv koloristički tretman kućišta površine smeđe boje s pozlaćenim aplikacijama koje kontrastno naglašavaju ornamentalnu motiviku. Kućište se može okarakterizirati kao vrijedan drvorezbarski rad prve četvrtine 20. stoljeća.
Tijekom Domovinskog rata župna crkva i samostan u Kamenskom doživjeli su teško razaranje. Orgulje, točnije kućište i instrumentalni ustroj bili su demontirani i otpremljeni iz Kamenskog, a nakon rata su pronađeni u drvenim sanducima nedaleko Vojnića. Slijedom dugogodišnje obnove crkve i samostanskog sklopa u Kamenskom, pod vodstvom Restauratorskog zavoda Hrvatske (1966.-1978.) i Hrvatskog restauratorskog zavoda (1995.-), u prvom desetljeću ovog stoljeća došao je red i na obnovu orgulja. Obnova je 2008. povjerena Hefererovoj radionici čiji su preci početkom 20. stoljeća i izradili orgulje. Razasuti dijelovi orgulja su pregledani i sortirani, te je obavljeno čišćenje, dezinsekcija i zaštita drvenih dijelova dekorativnog kućišta, a iste je godine obnovljeno kućište montirano na pjevalište crkve. Napravljen je opis stanja sviraonika, tipizacija foničkog fundusa i menzurne liste svirala s detaljnim pokazateljima u 12 tabela, obrađeni su vokalni i mehanički registri te izrađen detaljan plan radova rekonstrukcije i restauracije. Radovi na instrumentalnom dijelu orgulja i foničkom fundusu uslijedili su 2011. godine, kada su restaurirane zračnice, manual i pedala te je izrađena nedostajuća orguljska klupa. Radovi su privedeni kraju ponovnim postavljanjem na pjevalište 2013. godine.