Utvrda Kostelgrad / Stari grad Kostel nalazi se na Kostelskoj ili Kuna gori, odnosno na brdu Kostelju koje se nastavlja na Kuna goru. Sagrađena je da bi branila prolaz Sutinsko (Sutlin) na rječici Kosteljini. Bila je ulaz u Kraljevinu Slavoniju sa sjeverozapada i imala veliko strateško značenje na granici s Njemačkim Carstvom, čuvajući njezinu zapadnu granicu.
Vrijeme gradnje utvrde još uvijek je nepoznato, no pretpostavlja se da je sagrađena tijekom sredine 13. stoljeća. Najstariji spomen Kostelgrada datira iz 1330. godine, kad je bio u vlasništvu Petra Gisingovca. Ludovik I. Anžuvinac oduzeo je Petru Gisingovcu između 1342. i 1347. godine Zagorje s gradovima i izravno ih podvrgava kraljevskoj vlasti. Kralj Žigmund Luksemburški 1399. godine darovao je celjskom knezu Hermanu II. cijelu Zagorsku knežiju i gradove Krapinu, Lobor, Oštrc, Belec, Trakošćan, Lepoglavu, Kostel i Cesargrad. U vlasništvu grofova Celjskih cijelo je Zagorje s dijelom Štajerske, Kranjske i Koruške do 1456. godine, kad smrću Henrikova unuka Ulrika II. nestaje i obiteljska loza. Kostelgrad je potom bio u posjed Jana Vitovca i njegovih sinova sve do 1485. godine, kad ga kralj Matija Korvin daruje svojem izvanbračnom sinu Ivanu Korvinu. Do 1523. godine je Stari grad bio u vlasništvu Jurja Brandenburga koji ga je prodao Petru II. Kegleviću. Kostelgrad je procvat doživio upravo u vlasništvu te poznate obitelji koja ga obnavlja i živi u njemu sve do 17. stoljeća (kad je prestao biti sjedište te obitelji), a od 18. stoljeća prepušten je propadanju.
Fotoalbum
Ostaci Kostelgrada nalaze se na zaravni brijega (405 mnv) elipsoidnog oblika (oko 70 x 30 m). Pristup je moguć samo sa zapadne strane, dok su ostale strane prirodno zaštićene strmim padinama brijega. Sa zapadne strane, gdje je padina najblaža, pristup je umjetno otežan dubokim jarkom. Gradska jezgra, smještena na sigurnijoj sjevernoj strani brijega, obuhvaća peterokutno dvorište i dvokrilni palas. Peterokutno dvorište zatvaraju sa sjeverne i istočne strane krila palasa, dok ga sa zapada i juga, prema vanjskom dvorištu, zatvaraju tri zida. Zaravanak na kojem se smjestio Kostelgrad sa zapadne je i južne strane dodatno osiguran zidom, dok je gradska jezgra zatvarala sustav obrane sa sjeverne strane. Vanjski obrambeni zid proteže se od sjeverozapadnog ruba zaravni, duž južne padine i završava na njenoj istočnoj strani. Ojačan je četirima kulama, do kojih se ističe ona središnja, artiljerijska kula očuvana do visine treće etaže. Istočna kula, očuvana u visini dvije etaže, ujedno je bila i ulazna, s prolazom u obliku „L“ tlocrta.
Od 2008. godine provode se radovi na Kostelgradu. Tada je izrađeno tehničko rješenje održavanja ostataka utvrde, a sljedeće godine završen je geodetski elaborat. Tijekom 2010. godine su djelatnici Odjela za kopnenu arheologiju Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda proveli probna arheološka istraživanja na području vanjskog dvorišta, zapadno od artiljerijske kule. Tijekom 2013. i 2014. godine izrađena je detaljna povijesna studija, snimka postojećeg stanja te projekt građevinske sanacije arhitektonskih ostataka palasa. Od 2016. godine provode se konzervatorsko-restauratorski građevinski radovi. Tada je izrađen i projekt građevinske sanacije vanjskog obrambenog zida i kula. Od 2016. godine radove vodi Odjel za graditeljsko naslijeđe Službe za nepokretnu baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture RH uz potporu nadležnog Konzervatorskog odjela u Krapini.