Stari grad u Brinju, poznat i kao Sokolac, jedan je od važnijih sačuvanih plemićkih gradova u Hrvatskoj, sjedište krčkih knezova. I prema povijesnim događajima i prema reprezentativnoj gradnji, vrijedno je kulturno dobro, ujedno stoljećima političko, gospodarsko i kulturno središte prostora današnje Like.
U arhivskim dokumentima Brinje se prvi put spominje 1343. godine u pismima Bartola VII. i od tada je povezano s obitelji Frankopan. Početkom 15. stoljeća na uzvisini u središtu naselja Nikola IV. dao je izgraditi novu utvrdu. Na tom mjestu arheološkim su istraživanjima potvrđeni ostaci naselja gradinskog tipa iz starijeg željeznog doba, kao i stambenog objekta iz prve polovice 13. stoljeća. Frankopanskom starom gradu pristupalo se sa zapada, kroz visoku ulaznu kulu. Središnji prostor činilo je nepravilno dvorište koje je sa sjeverne strane zatvarao palas, na južnoj strani nalazile su se gospodarske zgrade, a na istočnoj gotička kapela Svetog Trojstva. Ispod utvrđenoga grada s vremenom se razvilo podgrađe, vjerojatno zaštićeno zidom ili palisadom.
Sve do 1528. godine Brinje je, uz kraći prekid tijekom vladavine kralja Matije Korvina, bilo u posjedu članova obitelji Frankopan, a 1536. postalo je dijelom sustava utvrda Vojne krajine. S vremenom se arhitektura staroga grada mijenjala i prilagođavala novim vojnim potrebama i funkcijama, pa je na ulazu u podgrađe podignuta manja, četverokutna kula, a cijeli prsten oko uzvisine utvrđen je zidinama i polukulama.
Unatoč primarno obrambenoj svrsi, u gradu se i u 17. stoljeću uređuju stambeni, ali i sakralni prostori. U svetištu kapele Svetog Trojstva 1663. godine postavljen je drveni, rezbareni i pozlaćeni oltar manirističkih stilskih obilježja. U nišu njegova drugog kata uklopljen je osobito vrijedan gotički kip Bogorodice s Djetetom, koji se pripisuje češkom kulturnom krugu i datira u vrijeme oko 1420. godine, u doba "mekog stila" i "lijepih Madona". Smatra se da je skulptura u Brinje dospjela najvjerojatnije putem rodbinskih veza među visokim plemstvom i doticajima s kraljevskom kućom Žigmunda Luksemburškog, a na isti način tumači se i podrijetlo kamene polikromirane gotičke Pietà na kasnorenesansnom oltaru bočne kapele, posvećenom Žalosnoj Gospi.
Stari grad u Brinju napušten je još prije raspuštanja Vojne krajine potkraj 19. stoljeća i od tada počinje njegovo ubrzano propadanje. Znatno je stradao i u potresu 1917. te u urušavanju zapadnoga pročelja kapele 1963. godine.
Fotoalbum
Obnova brinjskog Sokolca i kapele Svetog Trojstva kontinuirano traje od šezdesetih godina prošloga stoljeća. Uz arheološka i konzervatorsko-restauratorska istraživanja i izradu dokumentacije, sredstvima Ministarstva kulture i medija RH te u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Gospiću i Općinom Brinje, izvode se zahtjevni građevinski i restauratorski radovi, koje je od 1984. godine vodio Restauratorski zavod Hrvatske (poslije Hrvatski restauratorski zavod). Godine 2009. dovršena je rekonstrukcija kapele i u njoj je otvorena trajna izložba, a u 2019. godini dovršeni su radovi konstruktivne sanacije frankopanske kule te konzervatorsko-restauratorski radovi na pokretnom inventaru kapele Svetog Trojstva.
Konzervatorsko-restauratorski građevinski radovi sanacije Frankopanske kule dovršeni su 2019. godine, a u tijeku je izrada dokumentacije za nastavak sveobuhvatnih arheoloških istraživanja gornjeg platoa (voditeljica dr. sc. Krasanka Majer Jurišić, Odsjek za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine, Služba za nepokretnu baštinu). Rezultati tih istraživanja bit će osnova za buduću prezentaciju slojevitosti brinjskoga Starog grada.