Konzervatorsko-restauratorski radovi na oslikanom drvenom stropu
Crkva sv. Marije na Škrilinah smještena je na uzvisini pokraj groblja, sjeveroistočno od Berma. Sagrađena je u prvoj polovici 15. stoljeća kao jednobrodna građevina s pravokutnim svetištem. Beramska je crkva poznata po najočuvanijem ciklusu zidnih slika u Istri. Prizore živih boja, motiva i kompozicije (scene iz marijanskog i kristološkoga ciklusa, sveci, Ples mrtvaca, Prvi grijeh, Kolo sreće i Poklonstvo kraljeva) naslikali su 1474. godine pripadnici radionice majstora Vincenta iz Kastva. Ples mrtvaca jedini je prizor s takvim ikonografskim motivom u Hrvatskoj.
Oslikani drveni strop iznad broda crkve postavljen je u vrijeme velike barokne obnove 1709. godine. Tad je u svetištu postavljen novi oltar, djelo Mihovila Ladavca i Franje Golopa, a križno-rebrasti svod zamijenjen je stropom. Podignut je zvonik na preslicu i dograđena lopica.
Oslikanim stropom (56 m²) prekriven je cijeli brod crkve, a sastavljen je od 63 oslikane kvadratne kasete, od kojih je središnja četverostruko veća od ostalih. Kasete su sastavljene od vanjskog četvrtastog polja i onog unutarnjeg, orubljenog oktogonalnim reljefno profiliranim okvirom. U oktogonalnom polju središnje kasete naslikan je prikaz Uznesenja Blažene Djevice Marije. U središte oktogonalnih polja svih manjih kaseta aplicirana je po jedna plastično oblikovana, pozlaćena pasiflora (Isusova kruna, lat. Passiflora), a kutovi su ukrašeni florealnim motivima kršćanske simbolike (ruže, tulipani, krizanteme, karanfili, narcisi, kruške, smokve, naranče, jabuke, krastavci, tikvice, breskve, šljive, grožđe, datulje, dunje, dudovi i šipci). Kutovi kaseta koje se nalaze uz stranice središnje kasete ukrašeni su kerubinima. Zbog slikarske izvedbe i koncepcije pretpostavlja se da je isti autor oslikao i tabulat u grobljanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Trvižu, datiran u 1703. godinu.
Analizom drvenog nosioca utvrđeno je da su nosive grede krovne konstrukcije od hrastova drva, dok su daske oslikanog stropa koje su za njih pričvršćene od jelovine. Pregledom stanja stropa utvrđeno je da je drveni nosilac većinom oštećen djelovanjem vlage i insekata koji se hrane drvom, a oslikana površina zbog popuštanja veziva pulverizira i u sitnim česticama otpada s drva. Poroznost i slaba vezanost slikanog sloja za podlogu nije dopuštala da se površinska nečistoća i taninske mrlje uklone tekućim medijem nanošenim tamponima vate, nego je u tu svrhu korišten kruti gel na vodenoj bazi. Nakon čišćenja površine, slikani sloj je konsolidiran i fiksiran za nosilac sintetskom smolom rastopljenom u mineralnom otapalu. Daske stropa učvršćene su natapanjem drvenog nosioca konsolidantom rastopljenim u mineralnom otapalu, čavli su zamijenjeni drvenim klinovima, a konstrukcija učvršćena umetanjem novih drvenih elemenata. Retuš slikanog sloja ograničen je na povezivanje manjih oštećenja i prekida forme, gdje je to nalagala potreba za uspostavom vizualne cjelovitosti.
Prva polovica stropa (od glavnog ulaza do sredine lađe) demontirana je 2016., a radovi su dovršeni 2018. godine, kad su restaurirane kasete ponovno montirane na izvorne pozicije. Iste je godine demontiran drugi dio stropa, a otvor prema krovištu zatvoren je daskama prekrivenima folijom s fotografijom njegova oslika. Montažom restauriranih kaseta druge polovice stropa na njihove izvorne pozicije (od sredine lađe do svetišta) 2020. godine, završena je jedna od faza cjelovite obnove crkve sv. Marije na Škrilinah.
Provedeni radovi su rezultat suradnje Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija RH i Hrvatskog restauratorskog zavoda u osmišljavanju, financiranju i izvođenju zahtjevnih konzervatorsko-restauratorskih radova na odabranim kulturnim dobrima od posebne važnosti za baštinu Republike Hrvatske.