Hvarska crkva Gospe Anuncijate čuva rijedak primjer rokoko drvorezbarstva u Dalmaciji. Svetohranište za čuvanje hostije ukrašeno skulpturalnim detaljima i presvučeno slojem vodene pozlate, djelo je nepoznatog majstora 18. stoljeća. Neprimjereni uvjeti čuvanja u skrovitoj niši hvarske crkve ostavili su traga na umjetnini pa je u radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda proveden cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvat s ciljem uklanjanja uzročnika propadanja, konsolidacije strukturalnih elemenata te obnove izvornog izgleda oštećene umjetnine.
Pozlaćeno svetohranište iz crkve Gospe Anuncijate u Hvaru jedan je od rijetkih sačuvanih primjera rokoko drvorezbarstva 18. st. u našim krajevima. Djelo nepoznatog autora, tabenakul dimenzija 157×83×37 cm u cijelosti je pozlaćen vodenom pozlatom. Svetohranište razvedenog oblika nadvišeno je edikulom kao prijestoljem za izlaganje pokaznice s Presvetim Otajstvom. Postavljeno je na širokoj profiliranoj bazi, a plohe su ukrašene plitkim reljefima vitica i cvijeća. Iz tijela svetohraništa bočno izlaze konzole dekorirane lišćem i volutama, naglašene likovima stojećih anđela lučonoša.
Nad tabernakulom se izdiže edikula omeđena rezbarenim viticama u koje su upleteni cvjetovi, plodovi i anđeoske glavice. Vrh edikule, u obliku trodijelne okrugle krune, ukrašen je reljefnim vegetabilnim ukrasima, među kojima se ističe motiv grožđa naglašenog plasticiteta. Unutrašnjost edikule tapecirana je crvenim glatkim šišanim baršunom. Umjetnina ima odlike kvalitetnog drvorezbarstva i pozlatarstva sa stilskim odlikama rokokoa i vjerojatno se može pripisati venecijanskoj radionici.
Fotoalbum
Vrijedna je umjetnina dugo bila zaboravljena i odbačena u skrovitoj niši hvarske crkve. Neprimjereni uvjeti čuvanja ostavili su traga na njezinoj očuvanosti. Osim tvrdokornih naslaga površinske nečistoće, brojni dijelovi finih rezbarija bili su odlomljeni. Ipak, većina ih je sačuvana i donesena u radionicu Hrvatskoga restauratorskog zavoda sa samom edikulom. Na umjetnini nisu uočeni tragovi prethodnih intervencija. Drvo je u cjelini bilo stabilno, a tek su lokalno primijećeni tragovi štetnog djelovanja crvotočina.
Konzervatorsko-restauratorski zahvat započet je izradom fotografske dokumentacije i bilježenjem zatečenog stanja umjetnine. Nestabilne zone pozlate i preparacije podlijepljene su otopinom zečjeg tutkala. Sadržaj vode u otopini omekšao je preparaciju i tako omogućio spuštanje odignutih dijelova i njihovo lijepljenje za drvenu podlogu. Površinska nečistoća je uklonjena usisivačem i kistom.
Čitava površina edikule bila je premazana slojem šelaka. Premaz je bio dosta debeo i s vidljivim tragovima cijeđenja. Znatan dio površinske nečistoće bio je zalijepljen za površinu sloja šelaka. Premaz je, zajedno sa zalijepljenom površinskom nečistoćom, uklonjen vatenim tamponima namočenima etanolom.
Nakon što su sve površine edikule očišćene, moglo se pristupiti spajanju odvojenih dijelova i rekonstruktivnim radovima. Sačuvani odlomljeni fragmenti finih rezbarija su zalijepljeni na svoja izvorna mjesta, a nedostajući dijelovi rezbarija su rekonstruirani.
Nova tutkalno-kredna preparacija nanesena je na sve površine oštećenja. Nakon nanošenja bolusa, sva oštećenja pozlate retuširana su pravim zlatom i tonirana kako bi se uklopila u ton okolnog izvornog zlata.
Nakon dovršetka konzervatorsko-restauratorskog zahvata edikula je vraćena u crkvu Gospe Anuncijate u Hvaru.
Literatura
Lara Pervan Čizmić, Portal 1/2010, Katalog radova u 2009, Zagreb, 2010, 65.-66.