chapter03.jpg
peristil_naslov

Zahvat cjelovite obnove i prezentacije Peristila jedan je od najopsežnijih konzervatorsko-restauratorskih programa u Hrvatskoj. Projekt započet 2003, čiji se završetak planira potkraj 2012, podijeljen je u više faza, kojima su obuhvaćeni svi segmenti obnove toga najznačajnijeg dijela splitske povijesne jezgre: od sanacije temelja i konstrukcije, preko čišćenja i konzervacije kamena, žbuke i ostalih materijala, do krajnje prezentacije tog slojevitog spomenika. Osim same obnove i novih uvida koji su omogućeni istraživačima i javnosti, taj je projekt važan i zato što je u praksi implementiran nov, znanstveni pristup restauraciji i konzervaciji, čime se Hrvatska priključuje suvremenim pristupima restauraciji i konzervaciji kamena.

Na inicijativu Službe za staru gradsku jezgru Gradskog poglavarstva Splita 2003. godine Hrvatski restauratorski zavod počeo je cjelovitu obnovu arhitektonskog sklopa Peristila Dioklecijanove palače u Splitu. Konzervatorsko-restauratorskim zahvatima prethodilo je dokumentiranje i dijagnosticiranje zatečenog stanja objekta te utvrđivanje stupnja oštećenja i brojnih uzroka propadanja kamena.

peristil_uvod

Opsežno i temeljito istraživanje, u koje je bio uključen velik broj stručnjaka s različitih područja, omogućilo je preciznu dijagnozu stanja. Na Peristilu je evidentirano nekoliko osnovnih tipova oštećenja i onečišćenja na kamenu: anorganska onečišćenja (crne kore, tamne naslage - debljine i do 1 cm), organska onečišćenja (biološki obrastaj), erozija površinskog sloja kamena, oštećenja uzrokovana prodorom oborinskih voda u konstrukciju građevine, oštećenja uzrokovana topivim solima, oštećenja uzrokovana korozijom metala te strukturna oštećenja uzrokovana različitim vidovima čovjekova djelovanja. Uzroci tih oštećenja su sljedeći: položaj građevine (blizina mora, blizina industrije), klimatski uvjeti, izloženost istaknutih dijelova građevine djelovanju oborinskih voda, biološka kolonizacija kamenih površina i prostora između gradbenih elemenata, korištenje neprikladnih materijala u prethodnim zahvatima (željezo, Portland cement), onečišćena atmosfera te destruktivno djelovanje čovjeka. Rezultati istraživanja stvorili su osnovu za odabir metoda i materijala koji će biti korišteni u sanacijsko-zaštitnim zahvatima.

Fotoalbum 1/2

Konzervatorsko-restauratorski radovi na sanaciji i zaštiti Peristila počeli su 2004. godine. U prvoj fazi (2004–2005) izvedena je sanacija sjevernog dijela istočne peristilske kolonade. Tada su uklonjene cementne zakrpe iz prethodnih restauracija kao i metalni elementi sidreni u kamen. Uslijedilo je čišćenje organskih onečišćenja i lasersko čišćenje tamnih naslaga s površine kamena (metoda kojom se  čuva izvorna patina kamena), fugiranje, izrada okapnica na izbočenim dijelovima arhitekture, sanacija pukotina, injektiranje, učvršćivanje nestabilnih dijelova kamena, izrada rekonstrukcija u umjetnom i prirodnom kamenu i zahvati desalinizacije.

Tijekom 2006. i 2007. godine radovi su nastavljeni na južnom dijelu zapadne kolonade i pročelju palače Skočibučić-Lukaris, upravo zbog odluke da se njezina unutrašnjost preuredi za potrebe Muzeja sakralne umjetnosti. U obnovi tog važnog i slojevitog graditeljskog sklopa koji osim antičke kolonade obuhvaća romaničke, gotičke, renesansne i barokne dijelove, korištene su metode već provjerene u prvoj fazi radova na Peristilu. Međutim, tu je situacija bila znatno složenija i zahtjevnija jer se osim vapnenca i granita na pročelju palače pojavljuje i žbuka koja je zatečena u vrlo lošem stanju. U toj fazi radova konzervatorima-restauratorima specijaliziranima za kamenu plastiku pridružili su se stručnjaci za zidno slikarstvo, mozaike i štuko te se s radovima na kamenu nastavilo usporedno s onima na žbuci.

Fotoalbum 2/2

U 2007. i 2008. godini (treća faza) obnovljen je sjeverni dio zapadne kolonade, pročelje palače Grisogono-Cipci s ostacima antičkog luka uz glavnu antičku ulicu Decumanus u prizemlju.

U četvrtoj fazi (od kraja 2008. do sredine 2010. godine) obnovljen je južni dio istočne kolonade Peristila. Usporedno s njima započeti su i radovi na crkvici Sv. Roka na sjevernom dijelu Peristila, u kojoj je smješten Turistički ured. Tada su sondirani slojevi žbuke, rekonstruirani su nedostajući dijelovi kamene profilacije u unutrašnjosti, očišćeni su pročelje i preslica te rekonstruirani dijelovi južnog bočnog zida u koji su uklopljeni dijelovi arhitrava kolonade trijema Decumanusa te sjeverni pilon završnog luka istočne kolonade Peristila. Navedeno razdoblje obnove bilo je izuzetno dinamično: uz restauraciju južnog dijela kolonade, početak radova na crkvici Sv. Roka, geomehaničke i arheološke istraživačke radove, podignuta je i radna skela na sjevernom dijelu istočne kolonade zbog potrebe za provjerom stanja sanirane arhitekture i korištenog materijala pet godina nakon početka konzervatorsko-restauratorskih zahvata.

Potkraj 2009. godine počela je nova faza radova na obnovi pročelja Protirona s renesansnim kapelicama, prolazom u Vestibul te ulaznim portalom Vestibula. Zbog kompleksnosti i velike površine dovršetak te faze planiran je do kraja 2012. godine. U tom razdoblju planira se i dovršetak radova na fasadi crkvice Sv. Roka. Kao zaključna točka tih dviju završnih faza, ali i cijeloga projekta zaštite i sanacije Peristila, planira se riješiti pitanje zaštite i prezentacije egipatske skulpture sfinge smještene u jugoistočnom kutu Peristila (koja je u vrijeme konzervatorsko-restauratorskih radova zaštićena drvenim sandukom).

Zahvat koji je u početku bio zamišljen kao čišćenje antičke kamene arhitekture prerastao je u složen konzervatorsko-restauratorski posao koji obuhvaća sve segmente obnove i prezentacije Peristila - od sanacije temelja i konstrukcije, preko čišćenja i konzervacije kamena, žbuke i ostalih materijala, do završne prezentacije tog slojevitog spomenika. Izvedeni radovi usporili su procese propadanja, ali su i omogućili čitkost dekorativnih elemenata, kao i izvornih tragova alata upisanih u kamen koji su bili skriveni slojem stoljetne crne skrame. U programu su sudjelovali brojni stručnjaci iz različitih disciplina, a zahvaljujući opsegu i višegodišnjem trajanju, na njemu je stasala i nova generacija mladih konzervatora-restauratora specijaliziranih za kamen.

Dodatna vrijednost navedenog programa leži u doprinosu metodologiji konzervatorsko-restauratorskih radova na kamenim spomenicima - prilikom njegova provođenja postavljeni su visoki standardi struke te je implementiran nov, znanstveni umjesto tradicionalnog zanatskog pristupa, čime se Hrvatska priključuje suvremenim pristupima restauraciji i konzervaciji kamena.

Autorica: Vinka Marinković
Kontakt: Ivan Sikavica, konzervator-restaurator

Go to top