chapter03.jpg

Rodoslovlje obitelji Ohmučević

ohmucevic_naslov

»Veličanstveni falsifikat« rodoslovlja obitelji Ohmučević iz 16. stoljeća, koji prema mišljenju povjesničara predstavlja početak ilirske heraldike, obnovljen je u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Dokument ispisan na papiru bio je znakovito zalijepljen na poleđinu slike Lovre Dobričevića iz 15. stoljeća s prikazom bosanskog kralja u liku donatora. Rodoslovlje je zaprimljeno u radionicu u vrlo lošem stanju te su zahtjevni konzervatorsko-restauratorski postupci primijenjeni u odvajanju povelje od drvene podloge slike te u njezinoj obnovi i zaštiti.

Na poleđini slike na drvenoj podlozi Krist i donator, autora Lovre Dobričevića iz 15. stoljeća, nalazila se nalijepljena povelja s prikazom genealoškog stabla bosanskih i srpskih kraljeva te grbova ilirskih zemalja s dodanim grbom velikaške obitelji Ohmučević, koja je za osmanlijskih osvajanja potkraj 15. stoljeća pobjegla iz Bosne i nastanila se u Dubrovačkoj Republici.

ohmucevic_uvod

Povelja sadrži i tekst o bosansko-hercegovačkoj povijesti do pada pod Osmalije, napisan bosančicom. Premda na povelji piše da je nastala 1482. godine, pretpostavlja se da ju je naručio Petar (Ivelja) Ohmučević potkraj 16. stoljeća da bi uvjerio vlasti u plemićko podrijetlo svoje obitelji koje ih veže uz važne osobe i obitelji na Balkanu. To što je dokument zalijepljen na sliku Krist i donator trebalo je pojačati njegovu autentičnost, s obzirom na to da je u donatoru bio prepoznat bosanski kralj Stjepan Tomaš.

U arhivskim zapisima zabilježeno je da je Dobričevićevu sliku s poveljom biskup Strossmayer dobio od franjevaca iz samostana Kraljeva Sutjeska u Bosni 1871. godine te je tako ušla u fundus Strossmayerove galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Oštećenja povelje

Oštećenja povelje bila su brojna i raznovrsna. Mrlje od voska na gornjem i donjem rubu posljedica su nakupina voska s poleđine slike. Na cijeloj su površini povelje zatečena mehanička oštećenja uzrokovana rezom oštrim predmetom te brojne poderotine. Očita su bila i oštećenja bojenog sloja kao i pregibi papira, a uočeni su i prethodni restauratorski zahvati.

Fotoalbum

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja

Prije samih radova bilo je potrebno analizirati sastav podloge povelje i ljepila kojim je zalijepljena na poleđinu slike te izraditi mikropresjeke kako bi se ustanovio točan sastav slojeva te odredili konzervatorsko-restauratorski postupci.

Rezultati analize pokazali su da je povelja zalijepljena škrobnim ljepilom te da je tekstilno vlakno u papiru lanenog podrijetla. Mikropresjekom je otkriven još jedan sloj na papirnoj podlozi kojem je daljnjim analizama ustanovljeno proteinsko podrijetlo, što je upućivalo na to da je riječ o želatini. Prema dobivenim rezultatima istraživanja izrađena je metoda konzervatorsko-restauratorskih radova na rodoslovlju. Poseban izazov pri odvajanju dokumenta od poleđine i njegovoj konsolidaciji bilo je osmišljavanje načina čuvanja sloja želatine na licu dokumenta da bi se zadržao autentičan izgled, čemu je trebalo prilagoditi faze postupka.

Konzervatorsko-restauratorski radovi

Konzervatorsko-restauratorski zahvat počeo je odvajanjem povelje od poleđine slike, i to metodom facinga. Na taj je način postupnim vlaženjem aktivirano škrobno ljepilo kojim je dokument bio zalijepljen na poleđinu slike te se on tako postupno mogao odvojiti a da mu lice istovremeno ostane zaštićeno. Uslijedila je faza čišćenja lica i poleđine, no s obzirom na to da je dokument vjerojatno bio premazan slojem želatine, čišćenje nije bilo moguće izvesti mokrim postupkom. Zato je čišćenje lica provedeno organskim otapalom (96%-tnim etilnim alkoholom), a čišćenje poleđine nanošenjem gela na ostatke zaostalog ljepila koje je zatim mehanički uklonjeno. Ostaci voska, zatečeni na sredini gornjeg i donjeg ruba povelje, uklonjeni su toplim postupkom. Brojna mehanička oštećenja, poderotine, pregibi i nedostajući dijelovi ukazivali su na to da je dokument trebalo ojačati podljepljivanjem na novu papirnu podlogu. Postupak dubliranja japanskim papirom proveden je metodom koja je omogućavala da se papirna podloga dokumenta položi na novu podlogu a da se pritom ne aktivira želatina s površine. Tako je postupak podlpodljepljivanja no opustio da cijelom svojom površinom legne japanski papir koji će mu donjeti stabilnost a ljepila.

okument jejepljivanja izveden nanošenjem gela na dokument, kako bi se on dovoljno opustio da cijelom površinom ''legne'' na japanski papir koji će mu dati stabilnost. Podlijepljenom su dokumentu potom rekonstruirani nedostajući dijelovi koji su naknadno tonirani u skladu s prevladavajućim tonom cjeline.

Nakon izvedenih konzervatorsko-restauratorskih zahvata, povelja je položena u zaštitnu mapu, posebno izrađenu za sigurnu pohranu i izlaganje te je vraćena vlasniku, Strossmayerovoj galeriji starih majstora.

Kontakt/kontakt: mr. umj. Andreja Dragojević, viši konzervator-restaurator

Literatura

  1. Ivana Prijatelj Pavičić, Prilog poznavanju sudbine slike uskrslog Krista i kralja Stjepana Tomaša porijeklom iz Kraljeve Sutjeske, u: Stoljeća Kraljeve Sutjeske (zbornik simpozija, Kraljeva Sutjeska, 17–18. 10. 2008.), Kraljeva Sutjeska - Sarajevo, 2010, 105–143.
  2. Emir O. Filipović, Medo Pucić, Franjo Rački, Ivan Bojničić i Vatroslav Jagić, Kraći prilozi južnoslavenskoj heraldici (1880.), u: Bosna Franciscana 32 (2010), Sarajevo, 42–46.
  3. Dubravko Lovrenović, Fojnički grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje, u: Bosna Franciscana XII/21, Sarajevo, 2004, 191–193.
  4. Ivo Banac, Grgovi biljezi vremena, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1990, 12–13.
  5. Diana Gregor Svete, Razpoznavanje vlaken, Navodilo k vajam, Univerza v Ljubljani, Naravoslovnotehniška fakulteta, Oddelek za tekstistvo, Ljubljana, 2000, 19–29.
  6. Carlo James et al., Old Master Print and Drawings, A Guide to Preservation and Conservation, Amsterdam, 1997, 231–233 (listopad 2010.)
  7. Franjo Mesaroš, Grafička enciklopedija, Zagreb, 1970, 2850.
Go to top