chapter01.jpg
franjevci_naslov

Vrijedna grafika dotada nepoznatog autora iz 17. stoljeća slučajno je pronađena u samostanu Sv. Frane na Obali u Splitu u vrlo lošem stanju te je zahtijevala hitnu konzervatorsko-restauratorsku intervenciju. Premda je riječ o čestoj temi unutar franjevačke ikonografije, pronađena grafika znatan je doprinos umjetničkoj baštini, zbog neobično velikih dimenzija grafike - nastala je spajanjem više grafičkih listova. Takva kompozicija uvjetovala je i prilagodbu konzervatorsko-restauratorskog zahvata koji su proveli stručnjaci Hrvatskog restauratorskog zavoda tijekom 2007. godine. Naknadnom povjesničko-umjetničkom obradom grafika je pripisana talijanskom majstoru Giovanniju Battisti Bonaciniju.

franjevci_uvod

»… Restaurirana grafika s temom stabla franjevačkog reda, koja dosad nije bila poznata, novi je doprinos umjetničkoj baštini Samostana. I njezine je velike dimenzije čine značajnom obzirom da je tehnika grafičke umjetnosti ograničena veličinom matrice; stoga je nastala spajanjem više otisaka koji zajedno tvore složenu i ikonografski slojevitu kompoziciju.

… Tema stablo franjevačkih redova česta je unutar franjevačke ikonografije: prikazuje strukturu i evoluciju Reda kroz povijest. Splitska je kompozicija, u odnosu na poznate primjere u vremenskom rasponu od 15. do 20. stoljeća, složenija.

Jasno je da ova grafika ima vrlo snažan i utemeljen teološki program koji je s obzirom na to da je posvećena učenom fra Feliksu Rotondu morala biti osmišljena od franjevaca u Padovi, kako se na jednom mjestu oštećenog teksta naslućuje. To posebno naglašava lokalni kontekst povijesti konventualaca u Dalmaciji. Raznovrsnost i programiranost likovnih formi u službi teologije sasvim je uobičajena potkraj 17. stoljeća. Uz raskošnu kompoziciju i likove franjevačkih svetaca i svetica vrlo su važan dio grafike brojni identifikacijski natpisi koji definiraju manje poznate franjevačke redove i skupine. Ovakvi detaljni podaci će i u kronološkom smislu sigurno biti zanimljivi povjesničarima Reda.«

(Mr. sc. Zoraida Demori Staničić, iz kataloga izložbe Restauracija grafike Stablo franjevačkih redova)

Fotoalbum 1/2

Grafika Stablo franjevačkih redova, dimenzija 173×125,5 cm, slučajno je pronađena u samostanu Sv. Frane na Obali u Splitu, čija zbirka sakralne umjetnosti sadrži niz umjetnina izuzetne važnosti. Grafika je bila u vrlo lošem stanju: nagužvana, prašna i vlažna te je zahtijevala hitnu restauratorsku intervenciju. Zbog velikog formata, loše kakvoće materijala i nestručno izvedenog kaširanja prilikom neke kasnije intervencije, bila je pravi izazov za restauriranje.

Oštećenja umjetnine

Sastavljena od osam grafičkih listova, grafika je bila podlijepljena na platno, a poslije i na smeđi papir loše kvalitete. Podaci o tom zahvatu nisu pronađeni. Ručno rađeni papir na kojem je otisnut grafički prikaz i platno bili su istrošeni. U donjem dijelu papir se osipao, što je rezultat kemijskog raspadanja, fizičkih oštećenja i neodgovarajuće pohrane. Čitav je bio požutio i postao krt zbog kiselina koje su penetrirale iz platna i smeđeg papira na koji je grafika bila podlijepljena. Vidljiva su bila i oštećenja od vlage, te brojne vodene mrlje i izmeti muha po cijeloj površini. Grafički listovi bili su presavijeni, što je rezultiralo pregibima, poderotinama i pukotinama, od kojih su se manje pokazale tek pri propuštenom svjetlu.

Fotoalbum 2/2

Neki su dijelovi grafičkih listova i nedostajali. U najvećoj mjeri bilo je to desno od prikaza palme i u donjem lijevom dijelu, gdje je vidljiv i nestručno obavljen popravak. Nažalost, upravo zbog te intervencije nije bilo moguće pročitati ime autora grafike. Naknadnom povjesničko-umjetničkom obradom Zoraida Demori Staničić pripisala je grafiku milanskom grafičaru Giovanniju Battisti Bonaciniju iz 17. stoljeća.

Konzervatorsko-restauratorski zahvati

Površinske nečistoće na grafici uklonjene su mekom gumom, četkom i skalpelom. Analize su detaljno provedene: pH vrijednost 5 ukazala je na prisutnost kiselina. Test postojanosti tiskarske boje dokazao je netopivost u vodi i etilnom alkoholu. Analizirano je i ljepilo na poleđini te je dokazana prisutnost škrobnog ljepila između originalnog papira i platna, dok je smeđi natronski papir bio zalijepljen tutkalom koje je na nekim mjestima probilo kroz sve slojeve i izašlo na lice grafike. Ta je kombinacija ljepila uvelike otežala uklanjanje platna i papira s poleđine grafike. Da bi se olakšalo odvajanje osam dijelova grafike od poleđine te zaštitilo njezino lice, primijenjena je facing metoda tankim japanskim papirom. Poleđina je očišćena od ljepila uporabom tople i hladne pare i tehnike zagrijavanja peglicom preko vlažne bugačice.

Uobičajeno je da se svi dijelovi grafike u mokrim postupcima tretiraju zajedno, ali to je ovdje bilo nemoguće izvesti zbog stanja pojedinih dijelova grafike. Nečistoće, vodene mrlje i dio kiselina iz papira kod oštećenijih dijelova grafike izvučeni su vlažnim tretmanom na usisnom stolu, dok se kod četiri srednja dijela pristupilo mokrom tretmanu tehnikom plutanja, radi boljeg uklanjanja kiselina, ostataka ljepila i mrlja. Neutralizacija je provedena prskanjem kalcij-hidroksidom na lice i naličje grafike. Svi dijelovi grafike zasebno su podlijepljeni japanskim papirom na vakuumskom stolu.

Velik broj poderotina i nedostataka papira ispunjen je ručno rađenim papirom od prirodnih materijala, odgovarajuće boje i debljine. Popunjavanje dijelova koji nedostaju nije bilo problematično, ali veoma važna i nadasve zahtjevna faza bilo je vraćanje grafike na podokvir. Izgled rubova upućivao je na to da je grafika nekada bila zategnuta na podokvir, stoga se i pristupilo takvom postupku. Pripremljeno laneno platno zategnuto je na drveni podokvir odgovarajućih dimenzija, a zatim je na platno nalijepljen japanski papir. Pritom se vodilo računa da ne ostanu debeli spojevi pa je papir prethodno odrezan »vodenim rezom«. Japanski papir je premazan metil-celuloznim ljepilom, a na njega su položeni jedan po jedan navlaženi dio grafike. Kada se grafika osušila, dodane su zakrpe na spojevima, a zatim je izveden retuš.

Ovaj zahtjevni restauratorski projekt ostvaren je na Odsjeku za restauraciju papira u Dubrovniku te u Restauratorskom odjelu u Splitu Hrvatskog restauratorskog zavoda tijekom 2007. godine. Nakon restauracije grafika je izložena u franjevačkom samostanu Sv. Frane u Splitu.

Autorica/kontakt: Sanja Serhatlić, konzervator-restaurator savjetnik

Literatura

46. obljetnica Radionice za restauraciju i konzervaciju u Državnom arhivu u Splitu (katalog izložbe), Državni arhiv Split, Split, 2008.

Go to top