chapter09.jpg

Poliptih Paola Veronesea u Vrboskoj na Hvaru

veronese_naslov

Iz jednog od najbogatijih slikarskih fundusa u Dalmaciji koji se čuva u crkvi Sv. Lovrinca u Vrboskoj na Hvaru, slike Paola Veronesea iz 16. st. s poliptiha glavnog oltara restaurirane su u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Složeni višegodišnji konzervatorsko-restauratorski postupak obuhvatio je osam slika na drvu i platnu koje su izvorno stajale na poliptihu te drveno pozlaćeno svetohranište za koje se smatra da pripada cjelini poliptiha.

Vallis Varbagni

Vrboska je jedno od slikovitih mjesta otoka Hvara, smještena u dnu duboke i zaštićene uvale. Otočić u središtu uvale i stari kameni mostići koji spajaju dvije obale zaljeva priskrbili su mjestu epitet “male Venecije“. Nastala je kao uvala obližnjeg mjesta Vrbanj, smještenog nešto dalje od obale. Odatle i ime Vrboska (Varbonjska vala; Vallis Varbagni). Varbonjsku valu spominje već Općinski statut Hvara iz 1331, a samo naselje nastalo je u 15. st.

svlovrinac

Iako malo mjesto ribara i težaka, Vrboska posjeduje izniman umjetnički fundus koji svjedoči o svijesti o vrijednom i lijepom koja je kroz stoljeća bila duboko ukorijenjena u svakodnevni život mještana. Oni su naručivanjem vrijednih umjetnina obogaćivali svoje crkve, vjerski život i lokalnu zajednicu. Bogatstvo umjetnina nisu umanjile ni devastacije koje je mjesto pretrpjelo kroz povijest. Mletačka je mornarica napala Vrbosku u vrijeme pučkog ustanka 1512, a 1571. Turci su poharali mjesto i čitav otok nakon izgubljene bitke kod Lepanta.

Župna crkva Sv. Lovrinca

Poliptih Paola Veronesea čuva se u župnoj crkvi Sv. Lovrinca. Crkva je podignuta u 15. stoljeću i dva puta proširivana do svojeg današnjeg oblika koji datira iz 17. stoljeća. I Mlečani i Turci u svojim su napadima na Vrbosku opljačkali i spalili župnu crkvu. Bez obzira na spomenuta pustošenja, crkva čuva jedan od najbogatijih slikarskih fundusa u Dalmaciji, naročito kada se broj i kvaliteta umjetnina stavi u odnos s veličinom mjesta i brojem stanovnika. Vrijedne umjetnine prikupljene su zahvaljujući narudžbama koje su uslijedile nakon devastacija.

Fotoalbum 1/2

U toj se crkvi danas čuvaju i slike koje su nekada krasile oltare obližnje crkve-tvrđave Sv. Marije od milosrđa, koja zbog lošeg stanja arhitekture i visoke relativne vlažnosti zraka u unutrašnjosti više nije pružala primjerene uvjete za čuvanje umjetnina. Tako danas oltare i zidove crkve Sv. Lovrinca krasi niz vrijednih oltarnih pala. Na glavnom oltaru nalaze se slike spomenutog poliptiha Paola Veronesea. Na bočnim oltarima i zidovima crkve čuvaju se djela mletačkih i hrvatskih majstora: Gospa od Ružarija Leandra Bassana; Kristovo uskrsnuće i Skidanje s križa Giuseppea Alabardija; Rođenje Bogorodice Antonija Scurija; Gospa od Karmela Stefana Celestija; Poklon mudraca, Kristovo rođenje i Sv. Antun u ekstazi Celestina Medovića te Gospa od Karmela Marka Rašice. U crkvi se čuvaju i zavjetne slike pomoraca, postaje križnog puta austrijskog kipara J. Adihardta, oltar Imena Isusova s raspelom iz 17. stoljeća te kip Gospe od zdravlja. Strop crkve oslikan je prikazima Bog i Otac i Krunjenje Marije koji su okruženi crkvenim dostojanstvenicima i evanđelistima i djelo su nepoznatog majstora 18. stoljeća. Riznica crkve čuva prekrasni barokni srebrni križ, djelo Tiziana Aspettija te zbirku crkvenog posuđa i relikvija. U crkvi se nalazi i kameni kip Sv. Petra, skinut s pročelja istoimene crkvice. Taj kip je atribuiran Nikoli Firentincu. Nad glavnim ulazom u crkvu nalazi se nedavno restaurirani barokni kor s orguljama.

O poliptihu

Današnji izgled poliptiha posljedica je restauratorskog zahvata s kraja 19. st. Naime, 1895. izvorna drvena arhitektura poliptiha zamijenjena je mramornim oltarom kipara Ivana Rendića. No u njega nisu uklopljena sva polja poliptiha.

Tako danas na glavnom oltaru stoje tri slike na platnu. Središnja prikazuje Sv. Lovrinca i iznad njega Bogorodicu s djetetom i anđelima. Na bočnim poljima prikazani su Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Nikola. Ispod bočnih polja, na predeli oltara, nalaze se dvije male slike na drvu topole: Sv. Lovrinac dovodi siromahe prefektu Valerijanu i Mučenje Sv. Lovrinca.

Fotoalbum 2/2

Pri zamjeni drvenih elemenata okvira mramornima, uklonjena su polja s atike nekadašnjeg okvira: trokutasti prikaz Boga Oca i dvije kompozicije nepravilna oblika s prikazima anđela Gabrijela i Djevice Marije na klecalu u sceni Navještenja. Te tri slike na drvu i danas se čuvaju u sakristiji crkve.

U svojem tekstu iz 2004. Vladimir Marković cjelini poliptiha pridodaje i svetohranište. Svetohranište se čuva na menzi oltara u desnom brodu crkve, ispod oltarne pale Leandra Bassana s prikazom Gospe od ružarija. Drveno pozlaćeno svetohranište visoko samo 59 cm, četvrtastog je oblika, s kupolom na vrhu i volutno razvedenih bridova. Uključuje i tri male slike na drvu. Na desnoj bočnoj strani prikazan  je anđeo raširenih ruku u kojima drži kandilo i čavao s Kristova groba. Na lijevoj bočnoj strani prikazan je anđeo u hodu, s kandilom u desnoj ruci. Pročelna slika svetohraništa prikazuje anđela koji pridržava mrtvo Kristovo tijelo.

Tradicija i lokalna predaja poliptih su dugo pripisivale Tizianu Vecelliju. Razni su autori iznosili teze o atribuciji toga djela. Tako je poliptih bio pripisivan i Veroneseovoj radionici, njegovu bratu Benedettu i Parrhasiju Micheliju. Atribucija poliptiha Veroneseu i njegovoj radionici danas je općeprihvaćena.

U sačuvanim dokumentima pitanje datacije poliptiha prvi je promišljao P. Kuničić 1902, a njegovu tezu potvrdio G. Gamulin 1955. Naime, kada je turska mornarica poharala Vrbosku 1571, župna je crkva spaljena. Godine 1579. apostolski vizitator i veronski biskup August Valijer pohodi Vrbosku i u svojim zapisima navodi da se na glavnom oltaru crkve nalazi „krasna slika“ Sv. Lovrinca. Dakle, poliptih je nastao otprilike u razdoblju od napada Turaka 1571. do apostolske vizitacije 1579. Ako se uzme u obzir da je trebalo proći nekoliko godina da se mjesto oporavi od turske najezde i smogne sredstva za narudžbu novih umjetnina, razdoblje od 1576. do 1578. koje navode Kuničić i Gamulin sasvim je logičan vremenski okvir nastanka poliptiha.

Restauratorski zahvati

Kada je 1875. car Franjo Josip I. posjetio Dalmaciju, susreo se s vrbovačkim izaslanstvom. Na molbu župnika, car je obećao da će se Carska slikarska akademija pobrinuti za popravak i čišćenje slika poliptiha. I samo godinu dana poslije iz Beča su zatražili da im se pošalju umjetnine. Ali župnik i vrbovački puk nisu dopustili da slike napuste mjesto. Nekoliko godina nakon toga don Frane Bulić obratio se Središnjem povjerenstvu za povijesne i umjetničke spomenike u Beču s molbom da nanovo razmotre potrebu popravka vrbovačkih slika. Bečko povjerenstvo je u Vrbosku poslalo restauratora Eduarda Gerischa da pregleda slike i utvrdi njihovo stanje. U skladu s njegovim izvješćem, Povjerenstvo je iz državnih sredstava osiguralo 1400 kruna za popravak slika. Gerisch se potom vratio u Vrbosku i od 12. kolovoza do 5. rujna 1900. izveo restauratorske zahvate na slikama. Slike je očistio, retuširao i nanovo lakirao. Slike na platnu podstavio je novim platnom. Samo je slika Sv. Ivana Krstitelja bila oštećena u tolikoj mjeri da je bila nužna restauracija u Beču.

Od Gerischove restauracije 1900. pa sve do početka 21. stoljeća na slikama poliptiha nisu rađeni veći popravci. Tek je recentnim zahvatom Hrvatskog restauratorskog zavoda poliptih u cijelosti restauratorski tretiran. Taj opsežni zahvat počeo je 2000. restauracijom svetohraništa. Predele su restaurirane 2002, a slike Navještenja i Boga Oca 2003. Središnja slika s prikazom Sv. Lovrinca restaurirana je 2004, a zahvat je dovršen 2005. restauracijom bočnih polja poliptiha – slika s prikazima Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Nikole.

Arhitektura svetohraništa je bila stabilna, a nužni su bili tek konsolidacija, čišćenje i minimalne rekonstrukcije, no zahtjevan je bio zahvat na trima malim slikama na drvu ariša. Njihove su plave pozadine bile potpuno preslikane uljanom bojom. Na tijelima anđela i Krista također su bili prisutni uljani retuši. Slike su bile prekrivene slojem potamnjenog laka. Ispod njega nalazili su se ostaci starijeg, teže topivog laka. Zbog nestabilnosti izvornog slikanog sloja čišćenje se obavljalo pod mikroskopom. Kombinirano mehaničko i kemijsko čišćenje je, bez obzira na malu površinu, trajalo vrlo dugo.

Jednaku problematiku pri čišćenju slikanog sloja pokazivale su i ostale slike poliptiha izvedene na drvenom nositelju: dvije slike predele, dvije slike navještenja i prikaz Boga Oca. Na svim su slikama uočeni nemarno izvedeni retuši uljanom bojom te više slojeva laka. Zadnji sloj laka bio je lako topiv, dok su ostaci starog laka zahtijevali primjenu nešto jačih otapala. I kod tih je slika osjetljivost i nestabilnost slikanog sloja zahtijevala izrazito pažljivo čišćenje.

Na svim slikama na drvu zatečena su naknadna poprečna ojačanja na poleđini. Daske ojačanja bile su pričvršćene čavlima s lica. U zahvatu su ta ojačanja uklonjena. Spojevi i pukotine drvenih dasaka nosioca sanirani su umetanjem drvenih letvica V-profila s poleđine, u prethodno ručno izdubljene kanale primjerenih dimenzija i oblika.

Tri slike poliptiha izvedene tehnikom ulja na platnu – središnji prikaz Sv. Lovrinca i bočni prikazi Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Nikole – u zahvatu E. Gerischa 1900. podstavljene su novim platnom zalijepljenim škrobnom smjesom. Slike su u tom zahvatu bile retuširane uljanom bojom, ali bez prethodnog uklanjanja starih lakova te bez prethodne rekonstrukcije preparacije. U zahvatu izvedenom u HRZ-u slike su odvojene od podstavljenih platnā. Poleđine su im očišćene od ostataka škrobne paste, a s lica su uklonjeni nečistoća, retuši i svi slojevi laka. Oštećenja platna rekonstruirana su umetanjem novih komada platna slične debljine. Zbog oštećenja i degradacije izvornog platna, slike su nanovo podstavljene primjenom tradicionalne metode podstavljanja firentinskom pastom.

Na svim su slikama poliptiha oštećenja slikanog sloja rekonstruirana tutkalno-krednom preparacijom. Retuš je izveden pigmentima vezanima medijem za retuš na bazi laka od ketonskih smola. Završno lakiranje izvedeno je mat lakom u spreju.

Autorica: Lana Kekez
Kontakt: mr. Branko Pavazza, konzervator-restaurator savjetnik

Literatura

  1. Niko Duboković Nadalini, Hvar, Turistički i historijski vodič po otoku, Turistički savez općine Hvar, 46–47.
  2. Alessandro Dudan, La Dalmazia nell'arte italiana II, Milano, 1922, 394–395.
  3. Grgo Gamulin, Poliptih Paola Veronesea u Vrboskoj, Historijski arhiv Hvar, Split, 1959.
  4. Petar Kuničić, Vrboska i njezine rijetkosti, Sarajevo, 1902.
  5. Vladimir Marković: Svetohranište Veroneseova poliptiha u Vrboskoj, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28 (2004), 78–85.
  6. Ivan Matković, Problem Tizianovih slika u Vrboskoj, Štamparski zavod “Ognjen Prica“,
  7. Zagreb, 1960.
  8. Terisio Pignatti, Filippo Pedrocco, Veronese, Milano, 1995, 524–525.
  9. Kruno Prijatelj, La pittura in Dalmazia ai tempi del Veronese, u: Nuovi studi su Paolo
  10. Veronese (ur. M. Gemin), Venezia, 1990, 108–114.
  11. Tesori della Croazia, Restaurati da Venetian Heritage Inc, Edizioni Multigraf, Venezia, 2001, 108–110.
  12. The Croats, Christianity-Culture-Art, Biblioteca Apostolica Vaticana, 230–231.
  13. Dorothea Westphal, Malo poznata slikarska djela XIV–XVIII stoljeća u Dalmaciji, u: Radovi JAZU 258, Zagreb, 1937, 37–38.
Go to top