Poliptih Girolama da Santa Crocea na Visu

U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Visu čuvaju se ulomci poliptiha koji je nekada krasio glavni oltar crkve, čiji je autor renesansni slikar Girolamo da Santa Croce. Sačuvana polja poliptiha, među kojima je i velika središnja kompozicija s prikazom svetog razgovora, s dijelovima drvene arhitekture poliptiha obnavljana su u Hrvatskom restauratorskom zavodu 2001. i 2002. godine.

Što je od poliptiha sačuvano do današnjih dana?

Od cjeline poliptiha s glavnog oltara crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Visu, poznatije pod nazivom Gospa od Spilice, za koji se pretpostavlja da se sastojao od sedamnaest slika uokvirenih drvenom arhitekturom ukrašenom ornamentom all'antica, do danas je sačuvano samo sedam slika: središnja i jedna bočna kompozicija te predela s pet slika manjih dimenzija. Sve su slike rađene kombiniranom tehnikom tempere i ulja na drvenoj podlozi. Središnja slika prikazuje Bogorodicu s djetetom, Boga Oca, Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Petra. Uokvirena je pozlaćenim drvorezbarenim okvirom. Od bočnih polja poliptiha sačuvana je samo slika s prikazom Sv. Stjepana pape, koja je dijelom oštećena. Središnje polje predele služilo je kao vrata svetohraništa, o čemu svjedoči i otvor za ključanicu. Na tom polju prikazan je Imago Pietatis, a četiri bočna polja prikazuju likove apostola i bratima.

Dorothea Westphal, povjesničarka umjetnosti koja se između dva svjetska rata bavila problemima atribucije važnih djela slikarske baštine u Dalmaciji, 1937. godine pripisala je ostatke nekadašnjeg poliptiha radionici Girolama i Francesca da Santa Croce, oca i sina, ne ističući nijednog od njih kao autora. K. Prijatelj 1957. potanje opisuje poliptih, opredjeljujući se za Girolama (Santa Croce pokraj Bergama, 1480–1485. – Venecija, 1556). kao autora djela. Poliptih je izvorno stajao na glavnom oltaru crkve. Prema vizitaciji biskupa Ivana Skakoča iz 1834, vjerojatno je demontiran početkom 19. stoljeća da bi se oslobodilo mjesto za novi kameni oltar.

Kako navodi Radoslav Tomić, vikar hvarskog biskupa i pjesnik Ivan Ivanišević (1608–1665) opisao je izvorni izgled poliptiha 14. svibnja 1650. Prema tom opisu, bočna krila oko središnje slike s prikazom sacra conversatione sastojala su se od dva reda. U donjem redu desnog krila bila su dva polja s prikazima Sv. Stjepana pape, zaštitnika hvarske biskupije kojoj pripada i otok Vis te Sv. Franje Asiškoga. Iznad njih stajala su dva manja polja s prikazima Sv. Luke i Sv. Sebastijana. U donjem redu lijevog krila poliptiha nalazili su se prikazi Sv. Nikole i Sv. Dominika, a iznad njih su bila polja s prikazima Sv. Roka i Sv. Marka. Atika poliptiha sadržavala je prikaz Kristova rođenja. U Ivaniševićevu opisu poliptiha prikaz Rođenja navodi se u množini. Ta je činjenica navela C. Fiskovića na pretpostavku da se prikaz sastojao od tri sukcesivna prizora: Rođenje, Poklonstvo pastira i Poklonstvo kraljeva. Na temelju sačuvanih dijelova poliptiha i Ivaniševićeva detaljnog opisa bilo je moguće napraviti crtež pretpostavljenog izvornog izgleda poliptiha, koji je R. Tomić i objavio u članku o tom djelu.

Sacra conversazione u duhu slikarstva Girolama da Santa Crocea

S obzirom na to da je štovanje prikazanih svetaca bilo uobičajeno u Dalmaciji tijekom 16. stoljeća, može se pretpostaviti da su sadržaj poliptiha odredili naručitelji, vjerojatno bratimi koji su se okupljali u crkvi i koji su prikazani na predeli.

Središnja slika prikazuje temu svetog razgovora – sacra conversazione. Bogorodica sjedi u visoko uzdignutom kamenom prijestolju iznad kojeg joj dva anđela nose krunu. Postolje trona prekriveno je crvenim tepihom na kojem se, između resa i dekorativnih šara, iščitava slikarev potpis. Iako je oštećen, jasno se prepoznaju slova: IERONI (…….) A., što sugerira HIERONIMO DA SANTA CROCE. Čitavu kompoziciju nadvisuje prikaz Boga Oca koji blagoslivlja raširenih dlanova. Prikazan je na pozadini od bijelog oblaka, uokviren s osam anđeoskih glavica s krilima. Na nebu bočno od prijestolja prikazana su dva anđela koja se mole. Na stubama podno trona sjedi anđeo koji svira lutnju. Likovi su smješteni na terasi od mramornih ploča, a u pozadini je krajolik plavih brežuljaka i niska raslinja. Plavetnilo neba prošarano oblacima ispunjava gotovo cijelu pozadinu slike. U prednjem planu, podno Bogorodičina trona, stoje dva sveca. Mariji zdesna je Sv. Ivan Krstitelj, a nasuprot njemu Sv. Petar.

Slikarstvu Santa Crocea svojstveno je variranje jednom uspostavljenog kanona. Likovi uvijek izražavaju dobrodušnost i sjetu, s vidljivim utjecajima slikarstva Giovannija Bellinija i Cime da Conegliana. Poznato je da slikari, naročito oni skromnijih slikarskih mogućnosti,  opetovano primjenjuju vlastita slikarska rješenja. Prema R. Tomiću, korijeni viške pale mogu se pronaći u Santa Croceovoj slici Bogorodica s djetetom na prijestolju sa Sv. Ivanom Krstiteljem i Sv. Nikolom u Luceri. Brojne su sličnosti među tim dvjema umjetninama. Kompozicija je citirana u cjelini, a likovi Sv. Ivana Krstitelja gotovo da su identični. Lik Sv. Petra, pak, pokazuje iznimne sličnosti s prikazom Sv. Josipa na pali Bogorodica s Djetetom i svecima u crkvi Sv. Mavra u Izoli. A „dvojnik“ viškog Sv. Petra čuva se u New Havenu, no taj je rad zasigurno pripadao većoj cjelini. Oba su ta svetačka portreta pak preuzeta s Bellinijeve pale iz crkve S. Zaccaria.

Ponavljanje vlastitih rješenja kod Girolama da Santa Crocea ne odnosi se samo na načine prikazivanja svetačkih likova i kompozicijska rješenja narativnih prikaza. Umjetnik samog sebe citira i u oblikovanju čitavih kompozicija poliptiha. Tako viški poliptih potpuno  prati rješenja i izgled poliptiha koji je Girolamo izradio 1535. za glavni oltar franjevačke crkve na Košljunu na otoku Krku.

Zatečeno stanje i recentni konzervatorsko-restauratorski zahvat

Na svim sačuvanim dijelovima poliptiha izveden je cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvat u splitskoj radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda 2001. i 2002. godine. Već prvi pogled na umjetninu jasno je otkrivao tragove prethodnih zahvata, kako na slikama tako i na sačuvanim dijelovima arhitekture poliptiha. C. Fisković u svojem tekstu iz 1964. navodi da je na poleđini polja poliptiha s prikazom Sv. Stjepana pape stajala ceduljica s bilješkom o njegovoj restauraciji u Beču.

Drvo poliptiha bilo je djelomično degradirano štetnim djelovanjem crvotočine. Drvene daske od kojih se sastoji središnja pala konveksno su se deformirale i djelomično odvojile od poleđinske konstrukcije. Slikani sloj je bio iznimno nestabilan. Odvajao se od drvenog nosioca te je bilo potrebno podljepljivanje. Na površini slikanog sloja uočavao se cijeli niz uljanih retuša, naročito u gornjem dijelu slike s prikazom Boga Oca. Slika je bila premazana lakom koji je s vremenom požutio. Čitavo lice i poleđinu slike prekrivao je sloj vezane i nevezane površinske nečistoće.

Jednake tipove oštećenja pokazivala su i ostala polja poliptiha: polje s prikazom Sv. Stjepana pape i pet manjih polja predele. Prikaz Sv. Stjepana pape izveden je na jednoj drvenoj dasci koja se konveksno deformirala. Slikani sloj je bio izgubljen u svim rubnim zonama i u čitavoj donjoj četvrtini slike, a na manjim poljima predele bio je oštećen vandalskim djelovanjem. Naime, likovi na svim poljima bili su ispresijecani urezima oštrim predmetom.

Od arhitekture poliptiha sačuvani su stupovi i zabat koji uokviruju središnju sliku te bočne volute. U radionicu HRZ-a okvir je dopremljen u dijelovima. Svi su dijelovi izvorni, osim bočnih voluta i trokutastog dijela zabata koji su naknadna intervencija. Drvo je bilo u velikoj mjeri oštećeno štetnim djelovanjem crvotočine te mu je bila nužna temeljita konsolidacija. Veći broj manjih fragmenata drvenog nosioca bio je izgubljen. Izvorni slojevi preparacije, bolusa i zlatnih listića bili su prilično oštećeni, a oštećenja je prekrivao niz preslika. Slojevi pozlate i polikromije bili su nestabilni te su se odvajali od drvenog nosioca. Čitava površina okvira bila je prekrivena površinskom nečistoćom.

Konzervatorsko-restauratorski zahvat započet je podljepljivanjem nestabilne pozlate i polikromije na cijeloj površini poliptiha. Uslijedilo je čišćenje koje se sastojalo od uklanjanja površinske nečistoće, sloja laka i starih retuša sa slika te niza preslika s okvira. Retuši u gornjem dijelu središnje slike s prikazom Boga Oca uklonjeni su kirurškim skalpelom pod mikroskopom. Mehanički, kirurškim skalpelom uklonjeni su i svi preslici s pozlaćenog okvira.

Drvo poliptiha podvrgnuto je gama-zračenju da bi se zaustavilo štetno djelovanje crvotočine. Izvedena je temeljita konsolidacija svih dijelova poliptiha sintetičkom smolom Paraloid B72. S poleđine središnje slike uklonjena je stara nosiva konstrukcija te je izrađen novi parketaž sastavljen od 340 drvenih stopica i 5 drvenih traversi. Ta je konstrukcija povezala sve dijelove slike u cjelinu i osigurala im stabilnost. Manja oštećenja drva su kitirana, dok su veća oštećenja rekonstruirana umetanjem i lijepljenjem novih komada drva. Na svim mjestima oštećenja pozlate i polikromije rekonstruirana je preparacija. Na oštećenjima polikromirane površine izveden je retuš, a u zonama pozlate na novu je preparaciju nanesen bolus na koji su položeni zlatni listići. Sačuvani izvorni dijelovi arhitekture poliptiha nanovo su sastavljeni. Naknadne intervencije u obliku bočnih voluta i trokutastog zabata, uklonjene na početku zahvata, nisu vraćene na okvir. Nakon završetka zahvata poliptih je vraćen u višku crkvu Gospe od Spilice.

Autorica: Lana Kekez
Kontakt: Josip Delić, konzervator-restaurator savjetnik

Literatura

1. Kruno Prijatelj, Bilješke uz slike Girolama i Francesca da Santacroce u Kvarneru i Istri, u: Studije o umjetninama u Dalmaciji IV, Zagreb, 1983, 19–39.
2. Dorothea Westphal, Malo poznata slikarska djela XIV–XVIII stoljeća u Dalmaciji, u: Rad JAZU 258, Zagreb, 1937, 23–24.
3. Radoslav Tomić, Poliptih Girolama da Santa Croce na Visu, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27 (2003), Zagreb, 97–106.
4. Cvito Fisković, Neobjelodanjena djela Girolama i Francesca da Santacroce na Visu, Lopudu i Korčuli, u: Peristil 6-7, Zagreb, 1963–1964.