chapter04.jpg
zadar_svmarija_naslov

U zvoniku crkve Sv. Marije u Zadru očuvani su fragmenti zidnih slika iz prve četvrtine 12. stoljeća. Riječ je o iznimnom spomeniku romaničke umjetnosti, otkrivenom prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova koji su uslijedili nakon što je crkva stradala u Drugom svjetskom ratu.

Obnova freski koju je Odjel za zidno slikarstvo i mozaik Hrvatskog restauratorskog zavoda preuzeo 2000. godine bila je usmjerena na istraživanja i izradu dokumentacije, zahvate na zidnim slikama i sačuvanim povijesnim žbukama te na prezentaciju arhitekture i zidnih slika. Zbog stabilizacije mikroklimatskih uvjeta u prostoriji zvonika sa zidnim slikama projektirana je posebna komora s uređajem za regulaciju temperature i relativne vlažnosti zraka. No da bi se klima u prostoriji u cijelosti stabilizirala, preostaje realizacija Projekta zaštite od vlage.

zadar_svmarija_uvod

U prostoriji na prvom katu zvonika crkve Sv. Marije u Zadru fragmentarno su očuvane freske nepoznatog autora iz prve četvrtine 12. stoljeća.

Konzervatorsko-restauratorska dokumentacija in situ počela je 2000. godine fotografiranjem zatečenog stanja i izradom temeljne grafičke dokumentacije koja je tijekom radova poslužila kao podloga za unošenje podataka o izvedenim radovima. Konzervatorsko-restauratorski zahvati najvećim su se dijelom odnosili na uklanjanje zaštitnog sloja od kredne pulpe iz godine 1987, desalinizaciju zidnih slika, učvršćivanje intonaka (intonaco), uklanjanje tvrdih vapnenih inkrustacija, zazidavanje većih pukotina i otvora, izradu žbukanih proba i žbukanje lakuna (lacunae) i neožbukanih dijelova zidnih i svodnih ploha grubom i finom žbukom.

Fotoalbum

Kredna je pulpa najvećim dijelom uklonjena mehanički, suhim načinom (četkanjem kistovima, skalpelima i drvenim štapićima) i mokrim (ispiranjem destiliranom vodom i spužvom, te vodenom parom pod pritiskom).

Desalinizacija zidnih slika u jugoistočnoj i sjeveroistočnoj luneti višestruko je obavljana celuloznim pulpama natopljenim destiliranom vodom koje su na zidne plohe nanesene preko japanskog papira. Uklanjanje tvrdih inkrustacija, nakon neuspjelih pokušaja kemijskim postupcima, naposljetku je obavljeno ultrazvučnim aparatima. Za donji žbukani sloj kojim su zatvarane lakune unutar intonaka i neožbukane zidne plohe uporabljena je mješavina tucanika i riječnoga pijeska s gašenim vapnom. Završni žbukani sloj izveden je gašenim vapnom i mješavinom riječnoga i kvarcnoga pijeska te finim česticama tucanika i crvenim mramornim zrncima.

Fotoalbum

Navedeni konzervatorsko-restauratorski radovi dovršeni su 2005. godine, nakon čega se pristupilo projektiranju mikroklimatske komore i zatvaranju otvora na prvom katu između zvonika i kapitula. Pregrada je izvedena od kaljenog stakla, kao i vrata između kapitula i stubišta koje vodi na prvi kat zvonika. Radi stabiliziranja mikroklime na drugom katu zvonika instaliran je mikroklimatski uređaj, koji, prema potrebi, kroz nekadašnje otvore za zvona u prostoriju sa zidnim slikama na prvom katu upuhuje suh ili vlažan i hladniji ili topliji zrak. S obzirom na to da brtvljenje reški i pukotina u kamenu na sjeveroistočnom i jugoistočnom pročelju prvoga i drugoga kata zvonika nije spriječilo dotok oborina u unutrašnjost zvonika, napravljen je 2009. godine projekt za sprečavanje prodiranja oborina kroz otvore na zvoniku (Projekt zaštite od vlage). Taj projekt još nije realiziran. No osim sprečavanja prodiranja oborina kroz otvore zvonika, da bi se klima u prostoriji u cijelosti stabilizirala i da bi se spriječio izravan dotok oborina i soli na zidne slike, treba zabrtviti i sve reške i pukotine na svim pročeljima zvonika.

Višegodišnjim praćenjem mikroklime u prostoriji sa zidnim slikama na prvom katu zvonika utvrđeno je da unatoč relativno stabilnim mikroklimatskim uvjetima, povremeno dolazi do kristalizacije soli, ponajviše na novonanesenoj žbuci, a manje na zidnim slikama, i to ponajviše na onim mjestima na kojima oborine kroz reške i pukotine u zidu prodiru u unutrašnjost zvonika. No cvjetanja soli, koje se periodično uklanjaju četkanjem, rezultat su i postupnog sušenja stoljećima natapanih zidova zvonika oborinama, na što upućuju soli na ogoljenim površinama svodnih pojasnica na kojima nema zidnih slika. Dosadašnjim promatranjem na pigmentnom sloju zidnih slika još nisu uočena nova oštećenja. Periodična kontrola mikroklime i uklanjanje iskristaliziranih soli se nastavljaju.

Autor/kontakt: Ivan Srša, konzervator-restaurator savjetnik

Literatura

  • Cvito Fisković, Dalmatinske freske, Zagreb, 1965.
  • Ivo Petricioli, Umjetnička baština samostana sv. Marije u Zadru, u: Kulturna baština samostana sv. Marije u Zadru, Zadar, 1968.
  • Igor Fisković, Romaničko slikarstvo u Hrvatskoj (katalog izložbe), Zagreb, 1987.
  • Ivan Srša, Zvonik i zidne slike, u: Zvonik zadarske crkve sv. Marije i njegove zidne slike (deplijan), Zagreb, 2006.
Go to top