Martina Wolff Zubović, Hrvatski restauratorski zavod
Izvorni znanstveni rad
https://doi.org/10.17018/portal.2015.9
Puni tekst: hrvatski, engleski sažetak, PDF
Str.: 113–126
Sažetak
Dovršetak složenih konzervatorsko-restauratorskih radova na glavnom oltaru pakračke župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, podignutom 1760. godine i pripisanom Franji Antunu Straubu (1726. – 1774./6.), dao je povod cjelovitijem sagledavanju oltara: promjenama njegova izgleda kroz vrijeme i njegovih izvornih stilskih obilježja. Oblikovne značajke oltara poput ornamentike, raskošnog zastora koji definira njegov gornji dio, pale s prikazom tada popularne Blažene Djevice Częstochowske, okulusa u stijeni oltara koji omogućava širenje pozadinskog svjetla cijelim interijerom te oslika s iluzionističkim prikazom šarenih marmorizacija, stavljaju se u širi kontekst opusa Franje Antuna Strauba te suvremenih stilskih tendencija druge polovice 18. stoljeća, s naglaskom na utjecaj štajerskog kulturnog kruga. S pomoću zapisa iz Župne spomenice te oslanjanjem na rezultate restauratorskih istraživanja, rekonstruiraju se preinake oltara kroz stoljeća i analizira se do koje je mjere nakon restauratorskog zahvata ponovno uspostavljen njegov izvorni barokni koncept, kao i opravdanost pojedinih kompromisa.
Ključne riječi:
Franjo Antun Straub, 18. stoljeće, biskup Franjo Thauszy, oltar, ornamentika, rokaj, motiv zastora, marmorizacija, Blažena Djevica Częstochowska