Nevena Krstulović, Hrvatski restauratorski zavod
Stručni rad
https://doi.org/10.17018/portal.2015.15
Puni tekst: hrvatski, engleski sažetak, PDF
Str.: 221–232
Sažetak
Konzervatorsko-restauratorski radovi na glavnom oltaru Uznesenja Marijina iz župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vrbniku započeti su 2012. godine u Restauratorskom odjelu Rijeka Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ). Istraživački radovi pokazali su da je središnji dio oltara izvorno potpuno pozlaćen polimentnom pozlatom, dok su bočna krila pozlaćena samo djelomično. Zbog lošeg stanja i osjetljivosti pozlate odlučeno je provesti podljepljivanje i stabiliziranje slikanog sloja upotrebom PEOX-a (tvornički naziv Aquazol). Njegova dobra fizikalna i kemijska svojstva, dugotrajna reverzibilnost i topivost u acetonu omogućuju sigurnu primjenu na osjetljive površine, kao što je polimentna pozlata. Zbog dobrih svojstava i sličnosti s tradicionalnim ljepilom tutkalom, Aquazol je moguće upotrijebiti kao vezivo u izradi polimentne pozlate. U ovom je stručnom radu opisana i valorizirana primjena Aquazola kao zamjene za tutkalo u izradi kredne osnove, polimentne pozlate i podljepljivanja slikanog sloja.
Ključne riječi:
konzervatorsko-restauratorski radovi, Vrbnik, glavni oltar Uznesenja Marijina, tutkalo, polimentna pozlata, PEOX, Aquazol