U 2015. godini Hrvatski je restauratorski zavod započeo radove na ciklusu tapiserija Mjeseci u godini u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, izuzetno vrijednim djelima umjetničkog obrta nastalima početkom 18. stoljeća u radionici tkalca Charlesa Mittéa za dvor vojvoda od Lorrainea.
Uz stručnu satisfakciju zbog visoke vrijednosti tekstilnih predmeta, radovi na tapiserijama primjer su dobre suradnje naručitelja, izvođača i srodnih institucija: dimenzije tapiserija zahtijevale su veći radni prostor od dispozicija Odjela za tekstil, papir i kožu Zavoda te je u tu svrhu Zagrebačka nadbiskupija ustupila svoj prostor u bivšoj Spomen sobi blaženog Alojzija Stepinca za nastavak konzervatorsko-restauratorskih radova, a okvir za restauriranje tapiserija posuđen je od Muzeja za umjetnost i obrt.
Među vrijednim sakralnim ruhom i povijesnim tekstilom riznice zagrebačke katedrale, vrijednošću i vrsnoćom izrade ističe se pet tapiserija iz ciklusa Mjeseci u godini, tkanih prema nacrtima bolonjskog umjetnika Francesca Galija Bibiene u radionici Charlesa Mittéa, dvorskog tkalca vojvode iz Lorrainea. Tapiserije su satkane 1710. godine kao vjenčani dar prigodom ženidbe Franje III od Lorraine i Marije Terezije. Tapiserije tada odlaze na bečki dvor, a zatim sredinom stoljeća u zagrebački Biskupski dvor kao dar carice Marije Terezije Zagrebačkoj nadbiskupiji i biskupu Franji Thausszyju (1751.-1769.), koji je uživao veliki ugled na dvoru i koji je caricu znatno potpomogao u vođenju Sedmogodišnjega rata.
Ciklus tapiserija izvorno se sastojao od šest parova mjeseci, od kojih par Svibanj-lipanj nedostaje (pretpostavlja se da je propao u razornom potresu 1880. godine). Hrvatski restauratorski zavod 2015. godine započeo je istraživanja i konzervatorsko-restauratorske radove na tapiseriji Srpanj-kolovoz koja je bila izložena na zidu blagovaonice Nadbiskupskog dvora.
Fotoalbum
Raznobojnom vunenom i svilenom pređom te metalnim nitima otkani su fantastični motivi simetrične kompozicije. U središtu je prikazan lučno nadsvođen prolaz s kasetiranim nadvojem koji vodi u prostor nalik peristilskom rimskom vrtu s dubokim arkadama i trjemovima. Bočno se nastavlja kasetirani trijem kojeg nose stupovi i telamoni, a sve je bogato ukrašeno životinjskim i biljnim motivima, girlandama s voćem i plodovima te figurama prelja i svirača. Pri dnu su kvadratni medaljoni s prikazima žetve popraćeni francuskim nazivima mjeseca (Ivillet, Aovst). Prikaz zatvara bogati okvir s rezbarenim motivima.
Nakon demontaže sa zida na tapiseriji su zatečena različita mehanička oštećenja: rupe, istrošenost pređe potke i osnove te povijesne intervencije šivanja procjepa grubim koncem. Izvorno obojenje pređe je izblijedjelo, a po površini tapiserije zatečene su mrlje nepoznatog porijekla i veći broj manjih mrlji od voska. Najveća mehanička oštećenja nalazila su se na svilenoj pređi potke podloge motiva.
Istraživački i početni konzervatorsko-restauratorski radovi započeli su odvajanjem lanene podstave, usisavanjem lica i poleđine tapiserije onečišćene nakupinama otpalih niti i prašine. Nečistoće na poleđini tapiserije zatečene su po cijeloj površini, a najviše su se nakupile u bočnim porubima i džepovima spojeva s podstavom.
Nakon suhog čišćenja uslijedilo je čišćenje mrlji od voska. Procjepi i pukotine nastali istrošenošću izvornih konaca koji su služili za spajanje tkanih dijelova motiva, spojeni su u nekom trenutku debljim lanenim koncem neprimjerenim bodovima, stvarajući dodatna oštećenja i nabore na tkanju tapiserije. Te su intervencije zajedno s nekoliko intervencija krpanja većih rupa uklonjene.
Probe su pokazale postojanost obojenja pređe te je izvedeno parcijalno mokro čišćenje u vodoravnom položaju bugačicama i destiliranom vodom, a nakon toga vlažna površina predmeta opterećena je staklenim utezima u svrhu izravnavanja. Mokrim postupkom čišćenja i ravnanja tapiserija je osvježena, a strukturi tkanih niti osnove i potke donekle se vratila fleksibilnost i mekoća. Tapiserija je cijelom površinom podložena pamučnom tkaninom neutralne nijanse te sistemom rastera pričvršćena na novu poleđinu. Velika dimenzija tapiserije (342x307 cm) i okvir za restauriranje tapiserija koji je posuđen od Muzeja za umjetnost i obrt zahtijevali su veći radni prostor te je u tu svrhu Zagrebačka nadbiskupija pronašla odgovarajući prostor u bivšoj Spomen sobi blaženog Alojzija Stepinca za nastavak konzervatorsko-restauratorskih radova na ovom vrijednom predmetu.
Početkom 2016. započeti su konzervatorsko-restauratorski radovi zatvaranja oštećenja šivanjem.