Ispis

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja 11. lipnja 2015. donijela je rješenje kojim se odbacuje inicijativa tvrtke Delmat Galiot d.o.o. za pokretanje postupka radi utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja protiv Instituta za arheologiju i Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Inicijativa se odbacuje jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.

Krajem 2014. godine tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz Splita, koja se bavi arheološkim istraživanjima, pokrenula je inicijativu pri Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja za pokretanje postupka radi utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja protiv Instituta za arheologiju i Hrvatskoga restauratorskog zavoda, smatrajući da javne ustanove koje se financiraju iz državnog proračuna narušavaju tržišno natjecanje kada sudjeluju u postupcima javne nabave kao konkurenti privatnim poduzetnicima. U obrazloženju inicijative navodi da se privatni poduzetnici nalaze u neravnopravnom položaju jer javne ustanove nemaju troškove stručne i pomoćne radne snage, alata, strojeva i opreme budući da podmirenje tih troškova osiguravaju proračunskim sredstvima. S obzirom da troškovi koji se podmiruju iz državnog proračuna predstavljaju više od 50% cijene ponude, ponude javih ustanova niže su, a profit koji ostvaruju iznosi minimalno 45% u odnosu na privatne poduzetnike.

Spor je potaknut javnim natječajem Hrvatske elektroprivrede d.d. za zaštitna arheološka istraživanja na trasi cjevovoda za transport rashladne vode za KKE Osijek 500.

U siječnju 2015. godine Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja zatražila je od Instituta za arheologiju i Hrvatskoga restauratorskog zavoda dostavu očitovanja i dokumentacije. HRZ je relevantnom dokumentacijom pobio navod da se Institut za arheologiju i Hrvatski restauratorski zavod nalaze u povlaštenom položaju na javnim natječajima, dostavljajući analizu provedenih postupaka javne nabave tijekom 2013. i 2014. godine koju je izradio temeljem javno dostupnih objava u Narodnim novinama. Analiza pokazuje da je od ukupno 24 predmeta nabave koliko ih je u 2013. i 2014. godini objavljeno, HRZ odabran kao izvođač u svega 3 slučaja te da ne može biti riječi niti o favoriziranju niti dodatnoj zaradi koju tvrtka Delmat Galiot spominje u analizi. štoviše, iz analize proizlazi potpuno suprotan zaključak.

Hrvatski restauratorski zavod ističe da poslove za koje je ovlašten obavlja na tržištu, a odluka o pojavljivanju na nadmetanjima ovisi o internoj poslovnoj procjeni i odluci, pri čemu se uzima u obzir karakter kulturnog dobra i postojanje potrebe za primjenom najviših stručnih standarda u njegovoj zaštiti koju smatra da posjeduje (postojanje najviše koncentracije stručnog kadra, dokumentacijskog odjela, prirodoslovnog laboratorija i dr.). Nadalje, pobija navod podnositelja inicijative da proračunski korisnik nema troškove stručne radne snage, alata, strojeva i opreme jer ih je osigurao proračunskim sredstvima pa je ukupan iznos ponude dodatni profit koji će ostvariti argumentirajući da u svoje ponudbene cijene uključuje sve troškove do tzv. pune cijene koštanja. Jedina razlika između neprofitne ustanove i trgovačkog društva, u pogledu sadržaja ponudbene cijene, jest u tome što će trgovačko društvo ostavriti profit i koristiti ga po svojoj odluci, dok ustanova sukladno Zakonu o izvršavanju državnog proračuna RH (NN 148/14) mora, ako se vlastiti prihodi ostvare u većem iznosu o potrebnog za podmirenje rashoda za izvršenje ugovorenih aktivnosti, iste koristiti za podmirenje rashoda redovite djelatnosti. Drugim riječima, vlastiti prihodi Zavoda koriste se za pokriće materijalnih rashoda ustanove i na taj se način nadoknađuje nedostatno financiranje 'hladnog pogona' iz državnog proračuna. U istom smislu ograničenje raspolaganja vlastitim prihodom propisuju i odredbe Zakona o ustanovama, kojima je propisano da javne ustanove ne obavljaju svoju djelatnost u cilju stjecanja dobiti, već u javnom, općem interesu.

Zaključno navodi da, kada bi se navodi podnositelja inicijative uzeli kao osnovani, niti jedan institut, ustanova ili druga pravna osoba ne bi mogla pružati usluge davanja stručnih mišljenja, ekspertiza, pravnih mišljenja na tržištu jer se dio njihove djelatnosti, pa i plaće radnika, financiraju iz sredstava državnog proračuna. S obzirom da je konzervatorsko-restauratorska djelatnost od općeg interesa, ne bi bilo poželjno da se pojedini segmenti obavljanja djelatnosti u potpunosti prepuste privatnoj inicijativi.

Institut za arheologiju u svome očitovanju pojašnjava kako ostvaruje znanstvene projekte i programe od strateškog interesa za državu te zajedno s drugim znanstvenim i visokoškolskim ustanovama uspostavlja znanstvenu infrastrukturu. Kao primarnu djelatnost obavlja znanstveno-istraživačku djelatnost, koja je u načelu negospodarska, te se financira u načelu iz javnih izvora, što uključuje znanstvenu edukaciju, ali i provođenje istraživanja neovisnih o industriji ili drugom sektorima, s ciljem širenja znanja ili suradnje među zainteresiranim korisnicima. navodi da je Institutu nužno omogućiti sudjelovanje u provedbi arheoloških istraživanja od njegovog interesa kako bi se mogao baviti svojom primarnom djelatnošću.

Temeljem dostavljene dokumentacije i utvrđenog činjeničnog stanja, Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja je na sjednici održanoj 11. lipnja 2015. donijelo odluku da se odbaci inicijativa tvrtke Delmat Galiot d.o.o. jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka Agencije po službenoj dužnosti radi utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja protiv Instituta za arheologiju i Hrvatskoga restauratorskog zavoda.

Naime, primjena Zakona o državnim potporama od 24. travnja 2014. godine više nije u nadležnosti Agencije, već Ministarstva financija te Agencija nije ovlaštena ispitivati predmete koji se odnose na način financiranja između tržišnih i netržišnih djelatnosti, razdvajanja troškova i financiranje javnih ustanova. No, što se primjene propisa o zaštiti tržišnog natjecanja tiče, da bi bilo riječi o sprječavanju, ograničavanju ili narušavanju tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja, istodobno trebaju biti ispunjena dva uvjeta: da se konkretni poduzetnik nalazi u vladajućem položaju na mjerodavnom tržištu u smislu članka 12. ZZTN-a te da taj vladajući položaj zlouporabljuje u smislu članka 13. ZZTN-a. U ovome slučaju utvrđeno je da Institut za arheologiju i Hrvatski restauratorski zavod nisu poduzetnici u vladajućem položaju, već tijela koja su na temelju zakona, između ostalog, zadužena za osiguravanje zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Kultura su dobra zakonom proglašena dobrima od interesa za državu i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Stoga se djelatnost restauriranja, konzerviranja i obnove kulturnih dobara ne može promatrati samo iz perspektive propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, već se u vidu mora imati i javni interes njenog obavljanja.

Prethodni članci:

Status Hrvatskoga restauratorskog zavoda u tržišnom natjecanju prema Rješenju Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave