Ispis

Tim je povodom 17. travnja 2014. godine gradonačelnik Dubravko Bilić organizirao susret predstavnika Hrvatskog restauratorskog zavoda, Varaždinske županije, bivših ludbreških gradonačelnika, izvođača radova i svih koji su pomogli da se ostvari ovaj značaj projekt.

Priča je započela još 1991. godine kada nakon agresije na Hrvatsku hitna evakuacija postaje neminovno rješenje za spas kulturnog i umjetničkog nasljeđa od ratnih razaranja. U okviru Programa evakuacije ratom ugrožene spomeničke baštine na području kontinentalne Hrvatske organizirano je petnaest tajnih privremenih depoa za umjetnine, a upravo je dvorac u Ludbregu svojim kapacitetom i relativnom uščuvanošću, te činjenicom da nije bio korišten pružao osnovne uvjete za pohranu evakuiranih umjetnina. Tijekom 1992. godine uspostavljena je suradnja sa stručnjacima više zemalja i međunarodnih institucija. U studenom 1992. godine tim stručnjaka Bavarskog zemaljskog ureda za zaštitu spomenika iz Münchena razgledao je privremeni depo umjetnina u ludbreškom dvorcu i već sljedeće godine donirao restauratorsku opremu, stručnu literaturu te financijska sredstva za pomoć osnivanju restauratorske radionice, često nazivane „Ratnom bolnicom za umjetnine“.

Fotoalbum

– Sam dvorac Batthyány u kojem je smješten Restauratorski centar predstavlja kulturni identitet našega grada. Danas se prisjećamo samoga stvaranja centra, ali i uređenja dvorca, ljudi koji su u ono vrijeme upravljali gradom, predstavnika bavarskog Ministarstva kulture u koji su stvorili sinergiju vizije. Za sam grad Restauratorski centar nije samo očuvani spomenik kulture, dvorac Batthyány, nego je to jedno kulturno središte koje okuplja umjetnike, stručnjake, a nama kao gradu pruža mogućnost za odvijanje visokovrijednih programa. – kazao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Posljednjih deset godina Restauratorski centar vodi Ludbrežanka Venija Bobnjarić-Vučković. – U dvadeset godina restaurirano je, što pojedinačnih umjetnina, slika, skulptura, oltarnih cjelina, tekstila, tekstilnih predmeta s čak osamdesetak lokaliteta. Restauratorski centar ima i centralni depo u kojem je pohranjeno mnogo umjetnina koje još čekaju na restauriranje, neke od njih su iz ratom ugroženih područja, a kod nas su jer se ne mogu vratiti u matične objekte koji su još uvijek oštećeni. Naravno, osim zaštite i obnove tih umjetnina iz ratom ugroženih područja, trenutno primjerice, radimo na jednom malom oltaru iz sredine 17. stoljeća iz okolice Karlovca i propovjedaonici iz ludbreške crkve, a pokrivamo cijelo područje sjeverozapadne Hrvatske. – kazala je V. Bobnjarić-Vučković.

Nakon sastanka u Gradu Ludbregu, uslijedilo je razgledavanje Restauratorskog centra Ludbreg.

Projekt Restauratorskog centra Ludbreg nastao je inicijativom hrvatskih konzervatora, iznimnim razumijevanjem i podrškom grada Ludbrega, te uz pomoć iz Bavarske i stručnu suradnju s bavarskim konzervatorima i restauratorima. U vremenu oružanih napada na Hrvatsku ovaj projekt izrastao je kao odgovor potrebi za spašavanjem i očuvanjem hrvatske kulturne baštine.

Restauratorski centar Ludbreg danas je kuća otvorenih vrata – za eminentne stručnjake, njihove suradnike i studente, te sve one, koji se žele upoznati s konzervatorsko-restauratorskom strukom ili pomoći da se ovaj projekt još uspješnije razvija.

Obilježavanju godišnjice, uz organizatora, gradonačelnika Dubravka Bilića prisustvovali su: zamjenica Vera Jadanić, Božica Makar, predsjednica Gradskog vijeća, Alen Kišić, zamjenik župana Varaždinske županije, Mario Braun, ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda, Blanda Matica, voditeljica projekta, autorica projektne dokumentacije za prenamjenu dvorca Batthyány u Restauratorski centar Ludbreg, Željko Trstenjak, pročelnik Konzervatorskog odjela u Varaždinu, Venija Bobnjarić Vučković, voditeljica RC-a Ludbreg te bivši gradonačelnici Franjo Križanić, Krunoslav Kosir, Ivan Lončarić, Marijan Krobot i kao predstavnik izvođača radova prenamjene, Slavko Blagaj.