Ispis

Simboličnim vraćanjem u privremenu i djelomičnu funkciju vratnica splitske katedrale na dan sv. Jurja 2014. godine obilježena je 800-ta godišnjica njihova nastanka, odnosno datacije prema povijesnom zapisu koji je i autoru ovih vratnica dao ime - Andriji Buvini. Nakon što su vratnice preko stotinu godina od njihove temeljite obnove 1908. provele kao prašnjavi izložak ograđen zastarjelom i nefunkcionalnom ogradom, započet je kompleksan in situ projekt njihova materijalnog istraživanja te očuvanja i prezentacije u okviru redovitog programa Zavoda, u Restauratorskom odjelu u Splitu. Od restauratorskog zahvata Antona Švimberskog (kojeg možemo točnije nazvati obnoviteljem, a koji je pak shodno svom stručnom profilu potpuno zanemario segment polikromije), tijekom vremena vratnice gotovo nisu doživjele većih strukturnih ni površinskih promjena, stoga je projekt obnove i zaštite koji je upravo ušao u svoju treću godinu do detalja koncipiran kao „restauriranje restauracije“, pa je jasno da je restauracija Antona Švimberskog, koja je vratnice u mnogočemu promijenila, ujedno postala ključan i neodstranjiv dio njihovog identiteta. Proces kojemu smo podvrgli vratnice ne unosi nikakve nove materijale, sekundarne slojeve ni konsolidante na površinu niti u strukturu, izražavajući na taj način i krajnji respekt prema jednoj dragocjenoj povijesnoj restauraciji, zahvaljujući kojoj su vratnice danas na svom izvornom mjestu i u svom maksimalnom sjaju. Istovremeno s procesom površinskog čišćenja, koji se odvija u višestrukim slojnim etapama i iz centimentra u centimetar otkriva i čini čitljivim nove, mahom sićušne fragmente izvorne polikromije zatamnjene gustim slojem ulja, bajca i voska, odvija se njihovo mikrosnimanje, mapiranje, analiziranje i interpretiranje u kontekstu romaničkog kiparstva i slikarstva u Splitu i Dalmaciji. Slikarstva, budući da je za njihovo oslikavanje bio zadužen pictor Andrija Buvina. Također istovremeno, 82 komada suhih, restauracijama intaktnih komada koje je Švimberský ispilio s izvornih mjesta na vratnicama zamjenjujući ih svojim rezbarijama unatoč od strane Maxa Dvoráka sasvim drugačije zamišljenog koncepta toga zahvata, pružaju nam jedinstvenu priliku za istraživanjem materije romaničke skulpture. Zahvaljujući don Frani Buliću (koji je angažirao i pratio rad Švimberskog), a koji ih je deponirao u Arheološkom muzeju u Splitu (za buduće istraživače, kako je notirao Švimberský), te daljnjem maru toga muzeja, komadi su izvrsno očuvani i danas u pohrani Muzeja grada Splita. Restauracijama netretirani elementi vratnica očuvani van njihove danas potpuno zatvorene konstrukcije artefakti su daleko šireg značaja te se zahvaljujući njima tijekom ovog zahvata istražuje rukopis drvodjelca, tokara i rezbara, set alata za njihovu obradu, te struktura i porijeklo drvene građe. Elementi se istražuju i obrađuju u radionici zavodskog Odjela u Splitu. Do sada nepoznati najstariji rezbareni komadi drva koje uopće imamo ubuduće će biti polazište svih priča o razvoju tehnologije obrade drva na našoj obali, a slijedom takvih okolnosti postali su kamen temeljac studije koja nastaje paralelno zahvatu, kao i malog priručnika o gotovo nepoznatom povijesnom razvoju i upotrebi alata za obradu drva na našoj obali. Današnja konstrukcija i pozicija vratnica pak istražuje se 3D i RTG snimanjem, magnetoskopijom, usporedbom izvedbene dokumentacije o zahvatu iz 1908. sa stvarnim stanjem, te analizama drva, metala i polikromije. Projekt je prvi put predstavljen na međunarodnom znanstvenom skupu The Doors of Andrija Buvina in Split Cathedral 1214-2014, održanom u Splitu u rujnu 2014. godine, u sklopu Knjige Mediterana i u organizaciji Joška Belamarića, te u sklopu Dana otvorenih vrata HRZ-a 2015. i uz gostujuće predavače koji su se bavili temom povijesti restauriranja vratnica (Franko Ćorić i Stanko Piplović). U ovom, trećem u nizu izlaganja o temi ostvarujemo namjeru približavanja tekućih projekata javnosti i struci, činjenju rezultata konzervatorsko-restauratorskih procesa i postupaka dostupnima onda dok se odvijaju i razvijaju, postajući tako dijelom općeg, živog procesa zaštite kulturne baštine i dijaloga o njoj.

Pozivnica