Sažeci predavanja

Nabožni predmeti iz arheološkog konteksta kao interpretacijski izvor

Nabožni predmeti ili devocionalije (slat. devotionalis - koji se odnosi na pobožnost, devotio - pobožnost; klas. lat. - zavjetovanje) termin je koji obuhvaća sve predmete religijske namjene, a koji potiču ili proširuju pobožnost, ili imaju svrhu podsjetnika na neke religijske misterije.

Nabožni predmeti pronađeni tijekom arheoloških istraživanja pogodniji su za analize i interpretacije od onih iz muzejskih zbirki. Nabožnim predmetima iz muzejskih zbirki obično ne znamo porijeklo ni kontekst nalaza. Onima pak iz arheoloških istraživanja možda ne znamo vrijeme izrade, ali možemo znati vrijeme korištenja, odrediti socijalni kontekst (nosi li ih muškarac ili žena, star ili mlad čovjek, bogat ili siromašan, redovnik ili laik) te koji su omiljeni sveci i pobožnosti u određenom mjestu.

Podaci koje dobivamo iz arheološki istraženih novovjekovnih groblja omogućuju nam oživljavanje novovjekovne pobožnosti. Analizom spola i dobi u trenutku smrti prepoznajemo pokojnike kao muškarce, žene ili djecu, starije ili mlađe osobe, bolesne ili zdrave, jesu li teško radili ili su lagodno živjeli, jesu li bili gladni, a često saznajemo i od čega su bolovali. Analizom nalaza u grobovima tim pokojnicima dajemo i osobnu dimenziju. Nalaz nakita otkriva je li osoba imala želju za ukrašavanjem, nabožni predmeti otkrivaju omiljene svece kao i hodočasnička mjesta, rijetki nalazi odjeće omogućuju i rekonstrukciju mode onoga vremena, a često smo u mogućnosti i rekonstruirati narodne običaje pri pokapanju.

Stari grad Barilović, transformacija iz feudalnog sjedišta u utvrdu Vojne krajine

Početkom 17. stoljeća unatoč prosvjedima vlasnika Stari grad Barilović stavljen je pod vojnu upravu pod kojom je ostao do razvojačenje Vojne krajine krajem 19. st. U razvoju Starog grada pod vojnom upravom ocrtavaju se i promjene koja je čitava Vojna krajina proživljavala u razdoblju od osnutka krajem 16. do ukidanja krajem 19. stoljeća. Stari grad Barilović postao je sjedište kapetanije koja je obuhvaćala niz čardaka na desnoj obali rijeke Korane. Sačuvani nacrti svjedoče kako je feudalni grad postupno poprimio izgled funkcionalne vojne utvrde koja zadovoljava potrebe smještaja veće posade. Pokretni arheološki nalazi jasno se razlikuju od nalaza prethodne faze obzirom su namijenjeni vojnoj upotrebi. Nedostaje luksuzno keramičko i stakleno posuđe i mijenja se oružje, a produkcija je uglavnom lokalna.

Prvi poznati sačuvani spomen Staroga grada Barilovića potječe iz sredine 16. st., no arheološkim istraživanjima je utvrđeno kako je izgrađen u 15. st. Vlasnici Starog grada bila je obitelj Barilović, pripadnici nižeg hrvatskog plemstva. Pokretni arheološki materijal svjedoči o načinu života nižeg plemstva, a koji se ne razlikuje bitno od načina života visokog plemstva. Nalazi ove faze najčešće su luksuzni proizvodi europskih radionica te svjedoče o živoj i dobro organiziranoj trgovini u 15. i 16. st., ali ima i nalaza svakodnevne upotrebe koji su proizvod lokalnih radionica. Razdoblje 16. st. u čitavoj Hrvatskoj obilježeno je intenzivnijim osmanskim napadima koji su doveli do temeljitih političkih, gospodarskih i društvenih promjena.

Ulaz na predavanja je slobodan.