Ivo Glavaš, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Pregledni rad
https://doi.org/10.17018/portal.2015.7
Puni tekst: hrvatski, engleski sažetak, PDF
Str.: 93–98
Sažetak
Dosadašnje spoznaje o tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku odnose se uglavnom na kasnosrednjovjekovno razdoblje, a objavljena građa, koja nije posljedica sustavnog arheološkog istraživanja, uglavnom je nesistematizirana, tako da danas nije moguće potpuno razdvojiti ni definirati različite graditeljske faze. Posebno se to odnosi na vrijeme upotrebe vatrenog oružja i topništva. Uvidom u kod nas dosad gotovo nepoznatu grafičku mapu Vincenza Coronellija iz biblioteke Marciana u Veneciji, moguće je donekle rasvijetliti fazu ojačavanja tvrđave iz vremena Kandijskog rata (1645. – 1669.). U tom razdoblju grozničavog utvrđivanja Šibenika i Splita pred opasnom osmanlijskom najezdom, prepoznaje se obrambeni program u kojem istaknutu ulogu imaju kondotijeri u mletačkoj službi: Christoph Martin von Degenfeld i Camillo Gonzaga. Na zapadnoj strani u podzidu tvrđave nalazile su se pozicije dviju topovskih bitnica pod nazivom batteria Barone i batteria Span, dok se na istočnoj strani tvrđave nalaze novi topovski položaji pod nazivom batteria Gonzaga i kavalijer Madonina. Na području šibenske Crnice, Camillo Gonzaga je s Onofrijem del Campom 1657. godine sagradio fortifikacijske elemente koji se prepoznaju tek na arhivskim fotografijama. Nakon radikalnog konzervatorsko-restauratorskog zahvata na tvrđavi sv. Mihovila, završenog 2014. godine, većinu starijih struktura više nije moguće prepoznati na terenu.
Ključne riječi:
tvrđava sv. Mihovila, biblioteka Marciana, Coronelli, Kandijski rat, Christoph Martin von Degenfeld, Camillo Gonzaga