Viki Jakaša Borić, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Izvorni znanstveni rad
https://doi.org/10.17018/portal.2015.8
Puni tekst: hrvatski, engleski sažetak, PDF
Str.: 99–112
Sažetak
Autorica donosi interpretaciju građevnog rasta i transformacije dvorca Podolje (Praunsperger Bošnjak) koja se temelji na rezultatima restauratorskih istraživačkih radova, kao i na arhitektonskoj analizi građevine koje povezuje s povijesnim podacima o obitelji i dvorcu iz rukopisne ostavštine Milana Praunspergera. Kula Podolje, vjerojatno građena tijekom 15. stoljeća, poslije integrirana u tijelo dvorca, najstariji je građevni sloj građevine. Nakon što je odigrala važnu ulogu u obrani Samobora od turskih napada, potkraj 16. stoljeća, u skladu s povijesnim okolnostima počinje njezina postupna preobrazba i prenamjena. Dogradnjom s kraja 16. stoljeća, kao i nizom intervencija iz 17. stoljeća koje poduzima obitelj Szaich, obrambenu funkciju zamjenjuje stambena te se formira dvorac čija je tlocrtna forma već tada bliska današnjoj. Iz toga razdoblja potječe veći dio prostorne strukture dvorca, svodne i stropne konstrukcije, dio karakterističnog pročeljnog oblikovanja. Obitelj Praunsperger preuzima vlasništvo ženidbenom vezom 1779. godine te ostaje vlasnikom do današnjih dana. Ta je obitelj dvorac preoblikovala u romantičarskom duhu 19. stoljeća, pridodavši mu kulu sa stubištem i balkonsku lođu, a potkraj 19. stoljeća i historicističko ruho glavnom južnom i bočnom zapadnom pročelju.
Ključne riječi:
Samobor, Podolje, Szaich, Praunsperger, kula, obrana, dvorac, građevna slojevitost