chapter05.jpg
Plemićki grad Sokolac – obnova kapele Sv. Trojstva

Srednjovjekovni plemićki grad Sokolac, ispod čijih se snažnih zidina u nemirnim vremenima razvilo naselje Brinje, bio je najvažnije središte moćnih hrvatskih knezova Krčkih u Lici. Po svojoj reprezentativnoj gradnji te posjetima kraljeva i drugih istaknutih ličnosti vrijedno je povijesno i spomeničko dobro hrvatske kulturne baštine.

Dvorska kapela Sv. Trojstva

Dvokatna dvorska kapela Sv. Trojstva najznačajniji je i najbolje očuvan primjer kasnogotičkog sakralnog graditeljstva na području kontinentalne Hrvatske. Njezina obnova započela je u posljednjoj trećini 20. st. Hrvatski restauratorski zavod obavio je višegodišnje opsežne konzervatorsko-restauratorske radove na uređenju i prezentiranju kapele, u kojoj je danas postavljena stalna izložba o Brinju i knezovima Krčkim.

Današnji izgled kapele s izložbom

Na putu iz središnje Hrvatske prema jadranskoj obali, ubrzo nakon prolaza kroz tunel Malu Kapelu, u slikovitoj nizini koju presijeca autoput, ugledat ćete mjestašce u čijem se središtu, na maloj uzvisini, unutar okolnih ruševina izdiže snažan volumen stare građevine. To je Sokolac, plemićki grad nekada moćnih hrvatskih knezova Krčkih, u kojemu se nalazi jedan od najljepših kasnogotičkih sakralnih prostora u Hrvatskoj. Podno njegovih snažnih zidina, koje su u nemirnim vremenima pružale sigurnost, razvilo se naselje Brinje.

Plemićki su gradovi jedan od fenomena europskog srednjovjekovlja, a u prostoru njegov najprepoznatljiviji simbol. Ta mjesta, od kojih su danas preostale samo ruševine, bila su tijekom više stoljeća središta političkog, gospodarskog i kulturnog života zemlje.

Sjedište knezova Krčkih

Pojava i razvoj plemićkih gradova u Hrvatskoj veže se uz najsnažnije onodobne plemićke obitelji. Brinje, koje se u povijesnim ispravama prvi put spominje 1343. godine, bilo je na prostoru Like najvažnije središte knezova Krčkih. U njihovom Brinju boravio je 1412. nekoliko dana kralj Žigmind, a 1424. knezovi Krčki u njemu ugošćuju i danskog kralja Erika VII. Osim njih knezovi Krčki ugostili su u Brinju i druge istaknute ličnosti, pa tako 1396. i Enguerranda VII. Coucya na njegovom putu iz Francuske preko Senja u Budim. Krčkim knezovima, koji su poticali graditeljstvo i umjetnosti, papa 1430. godine potvrđuje podrijetlo od stare rimske obitelji Frangipani, a time im daje pravo na novo obiteljsko ime i grb.

Fotoalbum

Političkim odlukama i ženidbenim vezama Frankopani jačaju svoju gospodarsku moć, šire politički utjecaj i posjede na sigurnije, sjeverne krajeve Hrvatske. Padom Bosne 1463. Turci se posve približavaju njihovim starim posjedima, nakon čega im kralj Matija Korvin 1469. oduzima Gacku i dio Hrvatskog priomorja s gradom Senjom, a na tom prostoru uspostavlja prvu organiziranu obranu granice. Nakon Korvinove smrti 1490. Frankopani ponovno uspostavljaju vlast nad svojim starim posjedima. Kao posljedica teškog poraza hrvatske vojske u sukobu s turskom 1493. na Krbavskom polju, uslijedile su godine krajnje nesigurnosti. Nakon još težeg poraza ugarske vojske na Mohaču Frankopani okupljaju predstavnike hrvatskog plemstva na izbornom Saboru u svojemu plemićkom gradu Cetinu, na kojemu su 1. siječnja 1527. godine za hrvatskog kralja izabrali Ferdinanda I. Habsburga. Svjesni da se Brinje nije moglo obraniti od nadmoćne turske sile, nakon nekoliko godina ustupaju Brinje kralju, koji u njemu smješta stalnu vojnu posadu. Iako je Brinje nekoliko puta ugrozila turska vojska, ono nikada nije bilo osvojeno.

Struktura utvrde Sokolca

Sokolac je u doba knezova Krčkih bio iznimno reprezentativno zdanje, kojim su dominirale snažne vertikale ulazne kule i kapele Sv. Trojstva. U grad se ulazilo kroz kvadratnu, trokatnu kulu. Nezina su pročelja bila raščlanjena lezenama, pri vrhu pročelja spojenima slijepim lukovima, što je izdvaja kao jedinstven primjer takve gradnje u Srednjoj Europi. Nasuprot kuli istočnu stranu pravokutnog dvorišta zatvarao je snažan volumen u Hrvatskoj jedinstvene dvokatne dvorske kapele, sa sjeverne strane palas, koji je svoje glavno pročelje rastvoreno velikim »češkim« prozorima okrenuo jugu, dok se s južne strane dvorišta pružala gospodarska zgrada.

Tlocrt kapele Reprezentativna dvorska kapela Sv. Trojstva naslanja se s istočne strane na obrambeni zid. Zbog strmine brijega kapela se izdiže iznad substrukcije jednakog tlocrta i iste visine prostora, ali njezinu unutrašnjost krase bogatije arhitektonske pojedinosti. Kapela je centralna građevina čije su obje osi jednake visini prostora, ali naglašeni osjećaj gotičkog vertikalizma zahvaljuje trodijelnosti prostora. Nasuprot zidanoj empori na prostor broda s istočne strane nastavlja se svetište s poligonalnim zaključkom, a s južne strane priključuje se jednako velik prostor posvećen Gospi od Sedam žalosti. Tlocrtno razveden i izrazito visok prostor kapele ujednačeno osvjetljavaju visoke monofore i bifore. Izdignuta iznad tla između bočne kapele i obrambenog zida, uklinjena je sakristija malog, trapeznog tlocrta. Sva četiri prostora kapele presvođena su križno-rebrastim svodovima u čijim su zaglavnim kamenovima grbovi knezova Krčkih i moćne slavonske obitelji Gorjanski, s kojom su bili povezani ženidbenom vezom. Knezovi su misu pratili s empore, kojoj su pristupali drvenim trijemom s kata palasa. Posada i posluga iz dvorišta zasebnim je stubama pristupala brodu kapele.

Nakon što je skrb o Sokolcu preuzela stalna krajiška vojna posada, nekadašnji reprezentativni plemićki grad postao je protuturska utvrda, pa su vojni inženjeri modernizirali njezin obrambeni sustav. Na mjestu obrambene zgrade grade nisku, polukružnu baterijsku kulu, dvorište pregrađuju visokim zidom, dok cijeli položaj osiguravaju vanjskim obrambenim zidom, pojačanim polukružnim kulama i kvadratnom ulaznom kulom. Na kapeli zazidavaju sva tri izvorna ulaza i u njihove zazide postavljaju puškarnice, a nove ulaze u kapelu otvaraju s unutarnje strane novopodignutog zida. Godine 1653. u kapeli je položen novi pod, a umjesto gotičkih krilnih oltara postavljeni su novi, uski i visoki maniristički oltari u koje su ukomponirani gotički kipovi Madone s djetetom i Piete (oko 1430.), vjerojatno preuzeti sa starijih oltara.

Povijest obnove

Nakon puna tri stoljeća vojska je napustila Sokolac. O kapeli je nadalje skrbila župa, dok je ostatak grada prepušten razgradnji i propadanju. Prvi moderni hrvatski povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski napisao je 1869. prvi prikaz povijesti Sokolca, iste godine poznati zagrebački fotograf Ivan Standl snimio je prvu fotografiju Sokolca, a 1884. Martin Pilar, koji je tada studirao u Beču, prvi je arhitektonski snimio kapelu i za diplomski rad odabrao projekt rekonstrukcije Sokolca. Godine 1901. urušilo se cijelo istočno pročelje ulazne kule, 1917. potres je jače oštetio kapelu, a u Drugom svjetskom ratu srušena je sakristija. Nakon potresa loše je provedena građevinska sanacija, a slijedilo je loše održavanje, pa se 1963. urušio znatan dio zapadnog pročelja. Tadašnji Konzervatorski zavod u Zagrebu odmah je pristupio obnovi kapele, a prvo su izvedeni preventivni radovi: demontirani su oltari, poduprti svi svodovi, demontirana je kamena ograda empore i razgrađen preostali dio zapadnog pročelja. Potom je započeta sanacija konstrukcije, izvedeno je novo krovište pokriveno smrekovom šindrom i postavljen gromobran. Radovi su prekinuti 1972. godine.

Nakon prekida koji je trajao do 1984. godine, Restauratorski zavod Hrvatske (današnji Hrvatski restauratorski zavod) ponovno je pokrenuo radove. Do početka Domovinskog rata rekonstruirano je glavno pročelje i zapadni dio krovišta s preslicom, obnovljena su ostala pročelja, nadopunjena su svodna rebra u supstrukciji kapele, isklesana nedostajuća svodna rebra za kapelu i demontirani svodovi u kapeli.

Nakon Domovinskog rata radovi su nastavljeni 1999. godine. Dotrajali pokrov od smrekove šindre zamijenjen je arišovom kalanom šindrom te je izvedena nova gromobranska instalacija. Istražena je ulazna frankopanska kula i izrađen idejni projekt njezine rekonstrukcije. Radovi u kapeli nastavljeni su postupnim rekonstrukcijama svih triju svodova i empore. Istodobno su dovršeni radovi u substrukciji kapele, nakon čega je u njezinom prostoru postavljena stalna izložba o Brinju i knezovima Krčkim. Na kraju je rekonstruirana sakristija, u brodu je konzerviran natpis iz 1653. godine i zidna slika u svetištu, a nakon višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova postavljena su i oba restaurirana maniristička oltara sa spomenutim gotičkim skulpturama iz ostavštine knezova Krčkih.

U kapeli Sv. Trojstva gotičko je sakralno graditeljstvo nedvojbeno dosegnulo vrhunac na prostoru kontinentalne Hrvatske. Artikulacija prostora, izvanredne pojedinosti i posebnosti, kao što je dvokatnost kapele, jedina sačuvana kamena ograda empore, čudesan smještaj sakristije i dvije sačuvane gotičke skulpture u toj površinom maloj dvorskoj kapeli izdižu je na mjesto najznačajnijeg i najbolje očuvanog primjera kasnogotičkog sakralnog graditeljstva u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Autor/kontakt: Drago Miletić, konzervator savjetnik povjesničar umjetnosti

Go to top